Kalnik – Križevci KTC 2024.
14.09.2024.
Na Kalniku sam prvi put trčao 2019. godine, bio je to 1. Kalnik trail, a onda se dogodila eksplozija utrka i trebalo mi je punih pet godina da se vratim u ovaj prekrasni kraj. Ovoga puta trčimo cestovni polumaraton Kalnik – Križevci KTC, koji ima 15 godina dugu tradiciju, a ujedno je to izvrsna priprema za predstojeće maratonske utrke. Ukratko, u Križevcima i na Kalniku nas je dočekala kiša i izvrsna organizacija Atletskog kluba Križevci sa jatacima. 🙂
Doček i prijave u Križevcima, teče glatko u prostoru NK Radnik, gdje je ekipa uhodana, nasmijana i svrsishodna. U startnom paketu osvježavajući napitci, vitamini, keks, brošura, magnetić, pamučna majica, bon za hranu… Do starta u Općini Kalnik (331 m/nv), na istoimenoj gori sa najvišim vrhom na 643 m/nv – vozimo se toplim autobusima i promatramo prekrasan krajolik. Okolo, naokolo su polja sa zrelim kukuruzima, a u daljini se nazire gora okružena niskim oblacima. Kao u King Kongu. 😉
Cjeloviti video
Kako i dolikuje situaciji, vadim kameru i krećem napadati sve živo i mrtvo: trkače, prolaznike, kipove, biste, murale, žene, muškarce, a kasnije i malu djecu pokraj staze. Uspijevam animirati nekoliko promatrača i pretvoriti ih u polunavijače, jer nas gledaju sa nevjericom i misle “vidi budala”. 🙂 Sela su tamo lijepa, za razliku od Slavonije djeluju uredno i stiče se utisak da domicilno stanovništvo nije napustilo ognjišta. Kraj je prekrasan, spuštamo se dosta brzo u niže krajeve, a tijekom jurnjave promatramo i upijamo boje, konture i mirise sela.
Video sažetak 10 min.
Spust sa Kalnika je dugačak, ukupno 21 km, ali na tom puta ima nekoliko paklenih uspona. Na jednom od njih sam čak i malo hodao. Što se mora – nije ni teško. 🙂 Ako se pogleda GPX trag staze stječe se utisak da je staza jednostavna i lagana. Vjerujte mi nije. Ovo je jedan od rijetkih polumaratona koji jako dobro optorećuje kvadricepse i gluteus. Evo mene i maximus glutes podsjeća na utrku. Utrka je stoga jako dobra za ženski svijet. Nagodinu, neka se prijavi barem 200 trkačica, a muškarci ne moraju ni doći. 😉
Dolje u Križevcima je bila brojna ekipa volontera, a što se okrepa tiče, na stazi: voda, izotonik, sokići, banane, keksići. Po meni, poseban doprinos su dali dečki na biciklima, koji su stalno bili ispred nas, povremeno nas obilazili i čekali na križanjima, kako ne bismo pogrešno skrenuli. Do sada neviđeno dobro organizirano. Svaka čast. Oni su odradili skupa sa nama trening, a volonteri se nisu morali smrzavati na križanjima. Plus je tekao i automobilski promet, tako da nismo nervirali vozače. Sve savršeno…
Posebne pohvale idu mladim volonterima na križanjima u gradu i dakako KTC-u koji nam je pripremio fenomenalno dobar mesni i vegetarijanski ručak. Preksrasno varivo od povrća, tjestenine i meso, sve to u kvalitetnim papirnatim posudama sa poklopcem, kruh i pribor za jelo od reciklirajućeg materijala. Bilo je i viška, pa je jedan ručak završio kod trkača iz Suhopolja. 🙂
Organizatori su sve to ozbiljno shvatili i uveli brojne novčane nagrade i kategorije, za najbrže u generalnom plasmanu i po kategorijama, a lijepo je vidjeti da imaju i najbrže Križevčane. Novčane nagrade su privukle Kenijce iz Mađarske, koji su uzeli sva prva i druga, a ako nabave veće vozilo pa dođe njih 6, budu pokupili i sva treća mjesta. Kenijci su mršavi, žilavi, brzi, a Rose je i lijepa. 😉
Kasnije su bile i dječje utrke, ali to nisam popratio. Dug je to put… Ukupno 4 sata vožnje tamo-vamo. Sve skupa sa autobusom, na kotačima sam proveo skoro 5 sati.
Sve u svemu lijepa i zahtjevna utrka, izvrsna organizacija i šugavo vrijeme omogućilo je dobru jurnjavu i aktivaciju bedrenih i guznih mišića. Žene će biti još zgodnije, a muškarci moćniji. Čestitke najboljima i hvala svima na snošljivosti spram kamere. Lijep pozdrav na sve strane, vidimo se na Bilogora trailu za koji dan.
Miša Nicinger
Rezultati: https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/6679/ukupni_poredak
P.S.
Ako želite preuzeti neku fotku, dođite na portal direktno iz nekog preglednika, a ne preko facebooka koji ima neke svoje emulacije i ograničenja.
P.P.S.
Anegdota: Startamo i odmah idemo uzbrdo. Radim intervju sa Karlom koji ima 16 godina, pita me kako se zovem. Joj. Prvi put nisam imao volje za priču. Kažem čekaj malo… Hahaha. Morao sam se kasnije predstaviti kad smo se popeli na vrh. E da, to je ta razlika između snage koju imaju tinejdžeri i nas koji imamo šest banki. 🙂
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
