Kalnik – čarobna planina

02.04.2016.

Kalnik, čarobna planina na koju dolazim već peti put u životu tj četvrti put u godinu i pol dana. Nema puno takvih planina kojima se rado vraćam.

vrhovi_lalnika_valentin_zagar_002

U petak nakon posla vozim prema Križevcima gdje se sastajem sa Zlatkom i dogovaramo se za vikend. Pred večer dolazim u planinarski dom Kalnik gdje ću prespavati dvije noći. Prvu večer koristim za kratki posjet zidinama starog grada. I dalje ponosno stoji stotinama godinama unatoč teškim proživljenim vremenima.

Nakon nešto prospavane noći, ujutro me bude orlovi, uz jutarnji čaj (koji mi je pripremila gđa Draženka) gledam izlazak sunca, a vjetar mi u kosi. Ma ‘ko to more platit!

Uskoro me zove Štef Kalnički i pita jesam li spreman. Ma jesam, evo me za par minuta. Sastajem se sa njime ispod zidina utvrde i krećemo u današnje planinarenje po vrhovima Kalnika. Prolazimo pored stijena koje alpinisti koriste za penjanje i nastavljamo put po šumi. Krećemo se nešto sporije jer se svako malo zaustavljamo, ali nema žurbe.

Povremeno nam je put zatvoren sa padnutim drvećem i granama, ali Štef je spreman pa škarama reže grane i održava stazu. Blizu jednog vidikovca pravimo pauzu za doručak, a zatim nastavljamo šetnju do Melinca tj vrha Mala Špica i, malo dalje, do vrha Velika Špica na Melincu (529 m). Vidi se da dugo nisam planinario jer se povremeno zadišem, a Štef, kao da je na krilima, hoda i usput čisti stazu. Vraćamo se natrag i skrećemo prema Bračevom vrhu (609 m). Priroda oko nas se budi i pozdravlja nas sa lijepim šumskim cvijećem. Dolazimo do vrha vidikovca Peca (624 m). Dok su ostali vrhovi bez vidika, ovdje je dio šume posječen i pruža se predivan pogled na Zagorje. Evo zašto volim planinarenje. Spuštamo se do izvora Oslovec koji je sramežljivo pokriven jesenskim lišćem i nastavljamo put kroz šumu Hruškovec. Štef u jednom trenutku predloži prečicu. Ja prihvatim, ali shvaćam da najkraći put nije uvijek ravna crta. Izlazimo na makadamsku cestu koja nas vodi do svetišta Majke Božje Hruškovske, prekrasnog i mirnog mjesta usred šume. Zaustavljamo se i slušamo šum potoka i poneki cvrkut ptica. Već smo dosta umorni i polako se vraćamo prema planinarskom domu povremeno stajući i fotkajući lijepu prirodu. U domu se sastajemo sa Zlatkom i dogovaramo nedjeljni izlet no to je već automobilska priča.

I na kraju, zar mislite da više neću dolaziti na ovu planinu, da sam već sve vidio?! Još jedan ili dva skrivena dragulja me sigurno čekaju.

A do tada, pozdrav sa Kalnika!

Valentin Žagar

One comment