Jezerska ruta
29.10.2017.
Šapice su i danas bile rasute po bijelom svijetu. No, to nas nije spriječilo, da se na Krndiji okupi povelika skupina, i da unatoč snažnom vjetru ispunimo zacrtanu normu. Bravo mi. 🙂
S pol snage odradismo rutu: jezero Duzluk > jezero na kamenolomu Hercegovac > Kapavac (792m/nv) > Tromeđa > Dobra voda > Stari grad > Ružica grad > jezero Duzluk. Što u konačnici daje nekih 16-17 kilometara.
Za to vrijeme su Šapice iz Slavosnkog Broda imale pravu pravcatu radnu akciju na Dilju. Kako su samo vrijedne te cure: Dobrila, Mirjana i Miranda. Aaaa! 🙂
Istovremeno su Dražen & Mara razbijali golim nogama Velebit na sitne komade, ako ne i sitnije. 😉 Gledajte ih samo kako ponosno stoje na toj litici i nimalo se ne boje.
Citiram Dražena: “Miljenici smo sreće što se vremena tiče, iako nas je danas u par navrata pomeo vjetar, no bitno je da smo stigli živi i zdravi, i sretni jer nam sreću nisu mogli ukrasti ni hrkači u domu (soba 12 ležajeva), a ni kreteni koji su smislili vraćanje sata unazad…” Priču sa sve fotkama ćemo objaviti uskoro…
I još jedna fotka da vam sline krenu na usta… Ne gledajte Maru, nego prirodu. ccc ccc 🙂
Ali to nije sve, kada je Velebit u pitanu. Naime, i Ana i Maja također su skitale najljepšim gorjem u Hrvata.
Cure nisu samo mlade i lijepe, one su odvažne, snažne i nadasve važne. Pogledajte ih samo. 🙂
Nego pričekajmo mi sa njihovom reportažom i bacimo se na naše Jezerske putešestvije…
Osim standardne postave imamo i neke povratnike:
- Goran iz Našica nije dolazio punih 7 mjeseci. I evo ga – tu je. Hoda, znoji se, smiješi, fotka. Dobro nam došao dječače. 🙂
- Igor iz Osijeka se ponovno pridružio našoj maloj nakupini i znano nas pojačao bicepsima, tricepsima i kvadricepsima. Lijepo od njega.
- Mario iz Požege ne misli odustati i sve brže hoda i bolje izgleda… Tako i treba.
- Poslije pola godine dođoše nam na startnu crtu: Vlatka & Goran, pojačani poslušnom i tihom kujom Nelom. Nije loše, dapače.
- Mira iz Orahovice nas je počastila svojim dolaskom, iako joj nećemo oprostiti što nije dovela i Davora, i spasila dvojicu mladića od sigurne smrti, gladi i gubitka (dvojac iz OS koji je zakasni malo). 🙂
- I na kraju, ali ne najvažnije tu je i jedno novo lice (do sada viđeno samo u akciji klopanja kobasica na Nevoljašu), čupave plave kose, koje se odaziva na ime Ivanka. Njoj je ovo prva planinarska avantura i po svemu sudeći jedna od mnogih. Ostaje joj još samo 999 komada.
Sve u svemu, bilo je iznimno ugodno iznenađenje vidjeti sve te ljude na jednom mjestu. Em zgodni, em lijepi, pa sretni, nasmijani, pričljivi. Bože mili k’o na filmu.
Temperatura je danas imala značajno visoki predznak. Oko +17°C ali je sve bilo popraćeno snažnim udarima vjetra koji nas se luftirao i rashlađivao. Srećom kiša je počela padati tek na parkingu kad je pohod završio. Hvala ti Bože.
Dobro se jeli i pilo. Slavili smo i neke rođendane (čitaj prejedali se slatkiša) i sve u svemu dobro zabavili. Pali su i filmski poljupci, pravile su se špage, anđeli, a žene su došle dotjeranije no inače, kao da će Valentinovo, a ne “Svi sveti”, jedino su svi bili nestašni kad je trebalo pozirati…
Hvala svima na dobrom društvu. Vidimo se…
Miša Nicinger
P.S.
Fotkice su priložili: Ivica, Ivan, Martina i Dražen za najavu nove cjelovite priče sa Velebita…
