Jesu li Niske Tatre doista niske?
04.08.2015.
Novi godišnji odmor je došao. Novo upoznavanje dijela Slovačke. I naravno, novo planinarenje.
Za odmor sam izabrao sjevernu Slovačku tj Žilinski kraj. Ovaj dio zemlje ne poznajem dobro, a ima puno toga za vidjeti.
Kad sam jučer dolazio autom u gradić Vrutky, putem sam gledao okolne planine. Pa ovdje ima vrhova za dva mjeseca planinarenja, a ne samo za tjedan dana.
Danas mi je prvi planinarski dan. Nakon doručka u hotelu, pitao sam osoblje za vremensku prognozu. Lijepo vrijeme sa tek ponekim pljuskom poslijepodne. Super, idem u planine.
Od Vrutky do Demanovske Doline mi treba sat i 20 minuta vožnje. Dolazim prvo na jedno prazno parkiralište jer vidim da ovdje ide žičara. Ali ova žičara trenutno nije u funkciji pa idem autom jos 2 km i uskoro dolazim do žičare koja vodi do vrha Chopok. Ali na početku iznenađenje. Došlo je puno turista i svi žele gore na vrh. Znači, prvo čekam skoro pola sata da se ukrcam na žičaru. Do vrha Chopok ima tri različite vrste. Prvo ide jedna žičara koja prima 4 putnika odjednom. Zatim slijedi druga koja može primiti oko 40 ljudi odjednom i koja ide gore-dole svakih 4 minute. Zatim i treća žičara koja se sastoji od kabina i vozi po desetak putnika odjednom.
Putem upoznajem dvoje Slovaka, Roman i Zdenka koji isto idu na vrh Chopok. Kada konačno dolazimo na vrh, prvo posjećujemo Chopok (2024 m/nv). To je samo desetak minuta uspona. Zatim idem zajedno sa hordama turista prema vrhu Dumbier. Do tamo ima dva sata planinarenja. Ali nakon dvadesetak minuta Zdenka vise ne može dalje. Pozdravljam se sa njima i idem samostalno na Dumbier. Staza prvo vodi skoro 300 metara nizbrdo da bi se kasnije opet penjala. Putem opet upoznajem jednog Slovaka. Začudo, i on se bavi sa geocachingom pa se dogovaramo da ćemo zajedno potražiti kutiju.
Prolazimo Demanovske sedlo, pa još jedno sedlo. I nakon skoro dva sata planinarenja stižemo na vrh Dumbier (2043 m/nv). A tamo gužva kao na rivi u Splitu. Ima i djece od desetak pa i manje godina. Treba dočekati svoj red za slikanje na samom vrhu. Nakon toga Vladimir (taj Slovak što sam ga upoznao) i ja pronalazimo kutiju.
Nakon što smo uživali na vrhu skoro sat vremena, dolazi vrijeme za povratak. Opraštam se od Vladimira i krećem natrag na Chopok. Staza je gotovo cijelim putem kamenita i ponegdje zemljana. Kamenje je poslagano tako da se može ugodno hodati po njemu. A ima i neku zelenu patinu kao da ima bakra u njemu.
Stižem natrag na Chopok. Hm, zasad samo 4 sata planinarenja. Nekako bih htio još. Idem po grebenu na drugu stranu tj suprotno od Dumbiera. U tom pravcu se nalazi vrh Dereše, ne toliko atraktivan kao Dumbier, ali ipak je vrh. Do njega mi treba oko pola sata hoda. Staza vodi blizu vrha, ali onda treba skrenuti po kamenju i hodati nekoliko minuta i dobro paziti na korake. Vrh Derese je visok 2004 m/nv i isto pruža lijep pogled uokolo. Ovdje srećem i neke Mađare koji se isto bave geocachingom i koji traže ovu kutiju. Oni su došli upravo kad sam se ja spremao natrag.
Gledam na sat, treba se požuriti jer žičara ima radno vrijeme koje se približava kraju. Putem od Dereše do Chopoka srećem još jednu obitelj Slovaka, ovaj put iz Trnave tj grada gdje je živjela moja baka.
Nakon što sam se vratio na Chopok, imam vremena da još jednom skočim na vrh i da popijem Kofolu u planinarskom domu Kamena Kuća. A zatim slijedi polusatno spuštanje sa tri žičare natrag do auta te još sat i nesto vremena natrag do gradića Vrutky.
Moje prvo ovosezonsko planinarenje u Slovačkoj je proteklo savršeno. Imao sam prekrasno vrijeme, uživao u prelijepoj prirodi i posjetio tri vrha.
I na kraju pitanje iz naslova. Da li su Niske Tatre uistinu niske? Popnite se na Chopok, Dumbier i Dereše te procijenite sami.
Lijep pozdrav iz Niskih Tatri!
Valentin
