Istraživanje Slatinskog prigorja

08.02.2009.

OdašiljačOd Šapica je prisutna natpolovična većina koju sačinjavaju; Ivona i Miša – dakle imamo kvorum 😉 pa pohod započinjemo kod T-mobile GSM odašiljača, odakle puca zaista veličanstven pogled na Mađarsku i Pečuško brdo, ispeglanu Slavonsku ravnicu na istoku, Papuk na jugu i na jugo-zapadu Bilogoru.

Za lakšu orijentaciju – odašiljač se nalazi u blizini “Lovačke kuće Repić”, a mi smo u podnožju ostavili osobno prometalo i krenuli stranputicom prema jezeru Javorica. Prije toga smo svratili da obeliska na vrhu Brežić (stalna točka geodetske osnove) koji se nalazi na 249m nadmorske visine.

Spuštamo se prema jezeru neistraženim padinama Slatinkog prigorja s ciljem istraživanja i razmatranja mogućnosti za kompletiranje buduće dionice. A što reći, osim da tu ima zaista vrlo lijepih dionica, čak smo i jedan duboki i mutni izvor vode otkrili, ali je opći dojam kako sitnog raslinja ima previše.Raslinje

Grmovi i kupine, ne samo da otežavaju hodanje i bodu oči, kidaju odjeću, sputavaju hod na sve moguće načine, nego će u potpunosti zaklanjati naše buduće markacije (posebice kada sve olista) pa nam se etapa ne čini niti malo prikladna za buduću stazu, s obzirom da bi trebalo jako puno čišćenja i održavanja.

Kako smo ozbiljno krenuli u istraživanje, nismo odustali na samom početku i na prvoj zapreci. Nastavili smo hrabro se probijajući sve do jezera, a zatim drugim putem krenuli na uspon s ciljem zaokruživanja dionice. Nažalost, što smo više pregledali teren i hodali po njemu zaključili smo kako jezero sa pratećim sadržajima nije moguće, a niti potrebno, uključiti u planinarsku stazu i od sada ćemo ga što se planinarenja prigorjem zaobilaziti u širokom luku. 😉

Ne kažemo ovo tek tako – Jezero je sve ljepše i bogatije sadržajem za drugačiji vid zabave (kraću šetnju po ravnom, dulje brčkanje i kupanje, roštiljanje i izležavanje) koji ne uključuje planinarenje. Dva puta smo prepješačili uzduž i poprijeko, točnije od podnožja gdje se cesta iz grada odvaja za Ivan brijeg i Popišanac, pa sve do novo probijenog makadama i kompletnu dionicu oko cijelog jezera, dakako i dio prema Bunariću i Ivan brijegu,…

Sve oko jezera je slabo prohodno ili podvodno. S jedne strane imamo asfaltnu cestu koju bi planinari morali izbjegavati ili višestruko prelaziti (a tu su i kanali pokraj ceste), a sa druge strane imamo jezero oko koga više nema drveća i sve je veća čistina koja se očito priprema za nove sadržaje…

StazaNa povratku smo išli na sjever skoro okomito 🙂 i izbili na od prije privremeno markiranu dionicu, koja ide od Slatinskih vinograda prema Popišanom brdu, odakle smo raskvašenom i blatnjavom šumskom cestom stigli do T-moble odašiljača..

Sve skupa pohod je trajao 2h i 30′ i vjerojatno bismo još malo istraživali prigorje da nije počela kiša i hladan vjetar koji očito ponovno donosi snijeg u naše krajeve…

Miša Nicinger

[ad]

One comment

  • klkunass

    mala pomoć. Pečuško brdo = Meček (na mađarskom A Mecsek). Ne odustajte olako od trase ako je u kupinu zarasla i sl. Biti će još( pa makar i za godinu dana ) planinara, volontera koji će vam pomoći. Problematiku jezera sami riješite imajući na umu da sada ljudi koriste primarno dolazak tamo za kupanje. A ako im se da ponuda i planinarenja. Možda i to probaju. Sjetite se sebe !!!