Gorskim kotarom
20/21.04.2024.
Jednom sam već napisao da se planinariti može po Velebitu, Biokovu, Mosoru, Dinari,… a da je Gorski kotar lokacija gdje bi čovjek mogao živjeti. Nama, iz ravničarskog područja, te nepregledne šume, doline i vrhovi u svakom trenutku izazivaju divljenje i potrebu za stati i samo gledati. Čak su i Rimljani ova područja oko Delnica, Lokva i Fužina zvali Vražji vrt.
Gotovo sve što možeš vidjeti na brojnim lokacijama Gorskog kotara se može doživjeti na samo nekoliko kvadratnih kilometara u Park šumi Golubinjak. Još od 1961. godine (neki izvore kažu i 1954.) to je područje prepoznato kao pravi dragulj prirode, šteta što je autoput prema Rijeci svojim betonskim stupovima narušio prirodni sklad. Kraljica šume, jela stara preko 200 godina, Paklena vrata, Golubinja spilja, Ledena spilja, Hirčeva spilja… ne može se riječima opisati, jednostavno moraš vidjeti i osjetiti taj mir i sklad. Ako još samo i pomisliš koje lokacije nismo stigli obići (spilja Lokvarka, Lokvarsko jezero, staza Spilja,..) ispada da bi se tu moglo biti i 10-tak dana, posebno u kombinaciji hodanja i bicikliranja.
I onda dođeš u Fužine, mjesto nastalo uz staru Karolinsku cestu, u početku naseljeno ljudima koji su radili na gradnji i održavanju te ceste. Popularne turističke destinacije tog tipa su već u ovo vrijeme pune ljudi, gužva, puno automobila. Ovdje, nikoga. Doslovno smo, šetajući uz jezero Bajer, hodajući prema Preradovićevom vrhu bili smo sami. Domaćini Fužinarske kuće, gdje smo noćili kažu da su stanovnici Fužina ili vikend posjetitelji svojih kuća ostavljenih od predaka ili rade u Delnicama i Rijeci. Odavno je prestala potreba za potkivanjem konja ili popravak kola na toj lokaciji nastaloj na prvoj cesti izgrađenoj u Gorskom kotaru.
Drugi dan idemo na područje Delnica, obilazimo Črmažov vrh i planinarski centar Petehovac. Iako se s vrha nije baš nekakav poseban pogled na okolne lokacije, lijepo je hodati bukovom šumom prošaranom gdje god kojom crnogoricom. Lokacije oko planinarskog centra su baš zanimljive, mi smo obišli Jagodinu stijenu, popili kavu i pojeli preostale količine štrudle od borovnica, uživali u pogledu na Risnjak i gorske vrhove u daljini. Vjetar nas je doslovno nosio spuštajući se prema Delnicama skijaškom stazom. Kad danas ujutro gledam (utorak), na području Gorskog kotara pada snijeg. Mi smo baš uletili u dva dana stabilnog vremena kad je bura rastjerala kišne oblake, bilo je hladno ali vedro, posebno nedjelja.
Sad dolazi ono najvažnije, mi, o nama, o grupi planinara koji su bili na ovom izletu ili na nekim od brojnih izleta koje smo zajedno hodali u zadnjih nekoliko godina. Dinara, Gorski kotar, Pag, Moslavačka gora, Papuk, Velebit, Ozalj, Karlovac, Slunj, Krndija, Papuk,… brojne destinacije koje smo zajedno obišli i hodali, učili jedni od drugih, bili na granici svojih mogućnosti no ipak našli snage za dalje. Pjesma (da smo znali da su Mirko i Toni takav tandem..), smijeh i ta pozitivna vibra između svih nas je nešto što je toliko nevjerojatno i nestvarno. Hvala…
A vjerojatno je i ona s nama tamo negdje pjevušila „…jer ja sam skitnica, daljine me vuku…“
Ivan Lončarić
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
