Gorski kotar

17. – 19. lipnja 2022.

Iako postoje prijepori o točnom datumu osnivanja ovog područja kao zasebne upravne jedinice, nedvojbeno je da je tu odluku donijela i potpisala moja miljenica, carica Marija Terezija. Ta prosvijećena žena je na ovim područjima u 18. stoljeću poticala i sadnju do tada nepoznate biljke – krumpir. 😊

Velebit, Dinara, Biokovo, Mosor… sve prekrasne planine, super za izlete, super za izazovne planinarske pothvate, ali Gorski kotar je stvarno jedino mjesto gdje čovjek poželi doći i ostati živjeti. Rijeke i brzaci, šume, šumski plodovi (borovnice su tek krenule, no na sunčanim padinama su baš fine), životinje, izvori vode… ne znaš što je bolje. Čak i dnevna vrućina od 28°C ne izgleda previše opako… onako, svježe je,  uvijek neki mali vjetrić zapuše.

Delnice je najviši grad u Hrvatskoj, a vrlo blizu je i najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj – Begovo Razdolje. Gradić taman, ni prevelik ni premali, sa svojih ~ 4.000 stanovnika pruža jako dobru ponudu putnicima u prolazu, iako je u zadnje vrijeme sve više turista koji ciljano dođu u Delnice na nekoliko dana. I to mi se čini stvarno fantastična ideja, posebno ukoliko uživate u bicikliranju ili šetnji po planinama – ne možete pogriješiti. A možete se i okupati u Kupi, mi smo to napravili na najpoznatijem kupalištu (Pritisike kod Broda na Kupi) temperatura vode je 18°C, no nakon planinarenja, jako ugodno.

Tijekom našeg dva i pol dana dugog izleta obišli smo nekoliko vrlo zanimljivih lokacija. Frankopanski dvorac Stara Sušica, vrh Javorova kosa iznad Ravne Gore, izvor Božji studenac (posebno zanimljiv zbog narodne predaje o ljekovitosti vode koja poboljšava vid), izvor rijeke Kupice te vrh Veliki Drgomalj. U Delnicama smo vidjeli najstariju kuću na ovom području “Hiša Rački”, posjetili okolne vidikovce s Japlenškog vrha, restorane, jeli najfinije štrudle od borovnice, noćili u planinarskom domu Hajdova hiža. Ma da smo imali i 10 dana, svaki dan bi bio ispunjen do zadnje sekunde. I da ne zaboravim, čestitke Šmigovcima na srebrnoj znački HPO.

Vjeko, kao i uvijek, u vožnji pouzdan i točan (dobro, mašio je 15 minuta procjene dolaska u Osijek, al’ ajde dogodi se). Ja u povratku ulazim u bus i gledam putnike, neke ni ne prepoznajem. I skužim, naočale se više ne nose. 😊

Ivan Lončarić

 

 

Internet je naše igralište - midnel.hr