Geocaching po Papuku
01.03.2014.
Ovaj izlet smo planirali još prošle subote, ali zbog lošeg vremena, odgodili smo ga za danas. I bolje tako, vrijeme nam je bilo prekrasno. Malo prohladno, ali ipak sunčano i suho.
Matko iz dua Matko & Maja i ja krenuli smo ujutro prema Papuku da pronađemo nekoliko geocacheva i po mogućnosti i postavimo neki. Vozimo se kroz Valpovo, Košku, Našice te iza Čačinaca skrećemo prema Jankovcu. Prolazimo pored slapa Skakavac i dolazimo do Anđine barake. Ovdje parkiramo auto i krećemo pješice do vrha Papuk. Slijedimo glavnu cestu i markacije. Putem gledamo visibabe kojih ima mnogo i još poneko cvijeće kojem ne znamo ime. U jednom trenutku markacija skreće sa glavnog puta na sporednu makadamsku cestu pa idemo tim putem. Ali, onda smo se malo izgubili. Na jednom znaku je bila markacija za koju smo mislili da treba ići prema šumskom putu. Idemo dalje, ali markacija više nema. Mislimo da možda netko nije dobro markirao pa pokušavamo još oko 500 metara tom cestom, ali markacije nigdje. Konačno zaključujemo da smo pogriješili cestu i vraćamo se do zadnje markacije koju smo vidjeli. I ovdje smo vidjeli drugu markaciju koja je skoro izblijedila pa smo se ipak vratili na pravi put. Eh, ne može biti sve idealno, a i ovako imam više teksta za napisati.
Približavamo se vojnom objektu na vrhu. Znak upozorenja pokazuje da ne smijemo slikati. Za svaki slučaj stavljamo fotiće u ruksak da ne bismo kasnije imali problema. Dolazimo do vojnika koji čuva stražu iza zaključanih vrata. Nakon ugodnog razgovora sa njim, udaram pečat u svoj planinarski dnevnik te skrećemo pored ograde da bismo došli do malog Papuka. Nakon što smo prošli heliodrom, dolazimo do Zen klupice. I stvarno, pogled je prekrasan, treba samo sjesti i uživati u tišini i pogledu. Pravimo pauzu za ručak i gledamo prema Požeškoj kotlini. Nakon ručka tražimo pogodno mjesto i sakrivamo svoju prvu kutiju danas (pozdrav Calaciryi, Panonianu i Tijani!).
Vraćamo se natrag, pozdravljamo stražara i nastavljamo prema Ivačkoj Glavi. Dok smo išli prema vrhu Papuka, vidjeli smo da ima 3 skretanja prema Ivačkoj pa smo onda skrenuli čim smo ugledali oznaku. Iako nismo bili potpuno sigurni da li je dobar put, gps ne laže pa ga slijedimo. Dolazimo do Mordora. Matko koristi da pronađe moju kutiju koja već 2 mjeseca čeka na FTF. I, naravno, našao ju je bez problema jer je ipak imao spoiler sliku. Jednom me je geocacherica iz Pečuha pitala zašto smo postavili mikro kutiju. I eto, sad mijenjam mikro u small kutiju na istom mjestu sa istim koordinatama i spoiler slikom.
Nastavljamo prema Ivačkoj Glavi i nakon nekoliko minuta uspona stižemo na vrh. I ovdje je prekrasan pogled, samo sada na sjevernu stranu. I ovdje pravimo pauzu za (drugi) ručak. Dok smo bili ovdje i uživali u pogledu, došli su još dvoje planinara iz Požege. Upoznajemo ih sa aktivnosti zvane geocaching. I dok smo se upoznavali i razgovarali, eto još 3 planinara, ovaj put iz Slatine. Malo je postala gužva na Ivačkoj Glavi pa Matko i ja krećemo nazad.
Vraćamo se strmim putem i povremeno gubimo markacije jer je dosta drveća posječeno. Idemo po makadamskoj cesti prema autu, ali ne zaustavljamo se, nego sam uspio nagovoriti Matka da odemo još i do Nevoljaša. Do tamo nam treba samo 20 minuta. Prema crnogoričnoj šumi vidimo da ima ovdje još jedan Mordor. Zgodno mjesto za postaviti još jednu kutiju, ali ipak ne danas.
Dolazimo do Nevoljaša, ja se penjem na vidikovac da bacim još jedan pogled na prekrasnu prirodu, a Matko traži moju kutiju. Nije bilo teško jer je hint vrlo jasan. Usput komentiramo da ima toliko šumskog cvijeća da su neki čak i pogaženi. Konačno se vraćamo nazad i umorni sjedamo u auto. Ali ne prije nego što Matko pronađe još i kutiju Anđina baraka. Idemo prema Velikoj te u Kaptolu sakrivamo još jednu kutiju kod utvrde. Baš me zanima koliko dugo ću čekati na FTF.
Na kraju moram zahvaliti Matku što me pozvao na ukusne palačinke koje nam je pripremila njegova supruga Maja.
Do iduće zgode, pozdrav svim geocacherima u Slavoniji!
Valentin Žagar (Dr Zagy)
