Gdje su Šapice?
Šapice Miša & Ivona ovo ljeto su svoje gojzerice i planinarske ruksake zamijenili bisagama i biciklima, i početkom kolovoza uputili se u višednevnu avanturu.
Što? Kako? Gdje? Kada? Koliko? Prenosimo vam tekstove koje smo objavljivali s našeg puta (i kasnije).. Proveli smo 12 dana na cesti, pa imate dosta materijala za čitanje 🙂 Kome se ne čita (ipak savjetujem da odvojite par minuta za to), može skoknuti na fotogaleriju ovdje.
Od Slatine do Đerdapa (i nazad)
1300 km na biciklima
Slatina – Trpinja, Objavljeno 08.08.2012
Upravo smo večerali i slušamo šum lišća na povjetarcu prije podizanja šatora. Pravi je trenutak da sumiramo utiske tijekom prvog dana bicikliranja na kojem smo prevalili 135km. Iz Slatine smo krenuli točno u 06:00h u pratnji Valerije i Snježane koje su nam priredile ispraćaj sve do Nove Bukovice (hvala curke).
Tijekom vožnje primili smo brojne čestitke i pozdrave od prijatelja i biciklista iz Slatine (hvala svima) a na putu bezbrojna javljanja, komentare, pitanja, čestitke pa čak i uzdahe onih što tek skupljaju snagu za pothvate ovakvog tipa.
Kavu, kolače, hladnu vodu i čašicu ugodnog razgovora dobili smo u Lacićima kod obitelji Pačarić kojima se ovim putem posebno zahvaljujemo. Da smo ostali još koji minut nahranili bi nas lokalnim specijalitetima i na nekoliko sati onesposobili za daljnje napredovanje prema istoku domovine.
Ugodno su nas iznenadili vozači automobila koji su često intonirali pozdravne melodije ili nam mahali rukama, zatim lokalni dečki koji najčešće pozdravljaju sa zdravo-zdravo i za svaki slučaj dodaju pozdrave na engleskom i njemačkom jeziku, kao i svi biciklisti nakrcani teretom što je siguran znak da dolaze iz dalekih krajeva.
Da je Hrvatska lijepa to i vrapci znaju, ali da ima naftna polja mogli smo se uvjeriti u Općini Magadenovac gdje smo dodirnuli sve one moćne ventile i silne cijevi kojima INA iz mračnih dubina crpi fosilna goriva, skladišti ih u velike spremnike, a zatim transportiraju do Slavonskog Broda i Siska.
U Trpinji sva mladež zajedno bez obzira na uzrast i spol igra nogomet, bez trzavica i svađanja. Uvjereni smo da ova nasmijana i razigrana djeca nemaju svatko svoje računalo i debilni fejs pa su “primorana” na uživanje u blagodatima mladosti, igre i bezbrižnosti.
Ivona i Miša
Litra i pol benzina do Novog Sada, Objavljeno 10.08.2012
Trpinja se u konačnici pokazala velikom “pušionom” jer su poslije mile i drage dječice na lokaciju koju smo odabrali za podizanje šatora i noćenje počeli pristizati iznimno bučni dečki i cure. Upalili su moćne reflektore i zaigrali nogomet i basket do kasno u noć.
No kako to već biva sve neugodna iskustva su prošarana onim lijepima, dobili smo na poklon lubenicu, a Vukovarci su nam osim izvrsnog gableca ponudili pregršt informacija i savjeta.
U Bačkoj Palanci su nas dočekali crnoputi klinci koji kao da imaju radar za strance i počeli žicati lovu. Raspoloženje smo popravili izvrsnom hranom koja je 50% jeftinija nego kod nas.
Vožnja cestom, ako se ta smežurana masa asfalta tako može nazvati, od Bačke Palanke do Novog Sada više sliči ruskom ruletu i ne može se preporučiti automobilima ni kamionima, a kamoli biciklistima! Unatoč svemu vozači nas nisu šikanirali, a biciklističih putokaza ima kao u priči. Kada smo u mjestu Gložani pitali za alternativne prilaze vojvođanskoj metropoli i koliko imamo još kilometara do odredišta – ljubazni nam je prolaznik slikovito objasnio riječima “Blizu je – moja Lada potroši samo litru i pol benzina”.
Novi Sad nije samo grad iz bajki za laku noć, nije to samo turistička meka i El Dorado za posao, ima taj grad izvrsne biciklističke staze na kojima se vozi u oba smjera, a vozači motornih vozila propuštaju sve na dva kotača širokim zamahom ruke i osmijehom na licu. Prolaznici su posebna priča – oni kao i u svim drugim gradovima imaju slušalice na ušima i bolje ih je ništa ne pitati. Stare babe su gluhe ili bezobrazne, a muškarci previše lajavi pa ih se teško riješiti. Najpouzdanije su gospođe i djelatnice u trafikama. Seljaci su dobri i dragi, ali njih ne treba ništa pitati jer sela imaju samo 5-6.000 tisuća stanovnika (poneka i preko 15.000) pa nije problem pronaći pravi put.
Eurovelo 6 noćna mora nastupa na dionici od Batajnice do Zemuna gdje je Bog rekao laku noć. Nema tu zadnjih 100 godina ni čestite ceste, ni traga od pješačke staze, a bicikliste mrze živčani vozači GSP-a, standardno bezosjećajne kamiondžije, taksisti i svih drugih sudionici u prometu. S obzirom da je sve u banani tu nema čak niti putokaza.
U Zemunu se stvar mijenja iz korijena i staza koja vodi od Atlantika do Crnog mora poslije nekog vremena skreće na sporedne ulice i tako sve do Beograda gdje su staze vrlo raskošne, a biciklisti čak imaju pravi pravcati biciklistički lift na Savskom mostu, kojim se lako penje i spušta na desnu obalu Save, par stotina metara prije ušća u Dunav.
Sum sumarum u ova tri dana – 360km.
Miša i Ivona
Gumi problemi, Objavljeno 13.08.2012
Prodavač u trgovini dijelova za bicikle nam ozbiljnim tonom priča da je tijekom NATO-ovih napada Petrohemija Pančevo bombardirana radioaktivnim projektilima i da su zbog toga neke biljke u krugu tvornice mutirale pa sada imaju opake bodlje koje buše biciklistima gume. Ne vjerujemo baš u tu priču ali smo u Pančevu imali 4 gumi defekta, baš pokraj Pethrohemije, a potom još četiri koji su bili direktna posljedica događanja u Pančevu. Naše su gume dobile preko 30 ubodnih rana u obliku čudnovatih bodlji sa divljeg bagrema koje se nalaze baš svuda: po pješačkoj i biciklističkoj stazi ali i na auto cesti.
Besplatno su nam pomagali vulkanizeri, automehaničari, čak su nas vozili autom do obližnjih bolje snabdjevenih gradića kako bismo kupili unutarnje gume, jer su nam u Kovinu uvalili pogrešne… Ponijeli smo dvije i kupili 6 komada unutarnjih i dvije vanjske, s obzirom da nema CO2 ampula i niti jedna benzinska nema komprimirani zrak – bili smo prinuđeni na kupnju obične pumpe u kineskom dućanu.
Osim Pančevačkih gumi problema zbog kojih smo izdangubili sve skupa 6-7 sati sve drugo je proteklo u ugodnom društvu i dobrom raspoloženju. Koristimo prigodu da najavimo foto i video prezentacija za zainteresirane bicikliste koji nisu imali prigodu osjetiti kako izgleda međunarodna staza Eurovelo 6 koje se proteže od Atlantika do Crnog mora.
Svakodnevno upoznajemo bicikliste iz cijele EU i dobivamo brojne pozive na druženje, roštiljanje i čašicu razgovora od lokalnih ljudi koji nam uglavnom sami prilaze i interesiraju se za naše putešestvije.
Čak 99,9% stanovnika Vojvodine i Srbije prilazi i pozdravlja na jezicima EU naroda i narodnosti (engleski, mađarski, njemački) a kada im kažemo dobar dan – ostanu ne malo iznenađeni.
Za kraj dodajmo i to da se Hidrocentrala Đerdap 1. nalazi točno 650 km od Slatine na kraju prekrasne Đerdapske klisure koja se proteže oko 110km. Prošli smo kroz 21 tunel i iskoristili prigodu i posjetili na nekoliko minuta Rumunjsku, a zatim krenuli na dugo putovanje prema Slatini.
Treću priču pišemo na samoj obali Dunava u mjestu Tekija gdje se nalazi plaža i kamp za bicikliste i druge turiste. Dunav je ooogroooman, čist i vrlo valovit, baš kao na moru.
Miša i Ivona
Povratnička juha, Objavljeno 18.08.2012
Bazni logor smo podigli izvan biciklističke staze “Ruta Srijem” u mjestu Vinkovački Banovci u dvorištu novoizgrađene Kršćanske adventističke crkve, ispod 6-7 velikih stabala topole. Na samo nekoliko metara od nas nalazi se prilično prometno gnijezdo sa bučnim stanovnicima koji veličinom i zujanjem podsjećaju na bumbare. Oni ne smetaju nama, a po svemu sudeći niti mi njima.
U smiraj 11. dana naše male pustolovine, poslije prijeđenih 1.150 km, u 9 dana aktivne vožnje, spremamo na plinskom kuhalu toplu juhu od rajčice koja izvanredno okrepljuje i razgali nepce.
Potom slijedi grickanje kiflica i domaćih srijemskih kobasica koje smo dobili u Platičevu. Treba li uopće reći da je najvažnija sporedna stvar na ovakvom putovanju planiranje objeda: kada, gdje, što, koliko i slične slatke muke koje se ponavljaju tri puta dnevno. Umjesto međuobroka (marende, gableci, užine i tako to) najčešće bi smazali 4-5kg tešku lubenicu kako bismo nadoknadili potrebu za tekućinom, a niti dinje nismo štedjeli.
Noćna se temperatura uglavnom vrti oko 16,5°C, a baš one noći kada smo ustali u 04:00h kako bi smo uhvatili prvu skelu za prijelaz preko Dunava, između mjesta Ram i Stara Palanka, temperatura je pala na 9°C i dobro nas ohladila. “Užasno” je slaba riječ za nekoliko sati vožnje u laganoj biciklističkoj odjeći.
Postaje hladnjikavo, umorni smo i vrijeme je za počinak, još koji zalogaj i spavanjac, jer nas sutra čeka zadnja dionica od cca 120km pedaliranja do Slatine.
Vidimo se sutra (nedjelja) u central parku oko 19:00 sati.
Miša i Ivona
Eurovelo 6, Objavljeno 25.08.2012
Sinoć je pred brojnom publikom u prostorijama Nevladinih udruga upriličena 90-minutna foto i video prezentacija pod nazivom “Od Slatine do Đerdapa (i nazad). Dakako riječ o biciklističkom pothvatu u kome su Ivona Lozić i Miša Nicinger u 10 dana vožnje prevalili 1.300 km vozeći međunarodnom biciklističkom stazom “Eurovelo 6″ koja se proteže od Atlantskog oceana do Crnog mora.
Za razliku od biciklista iz Europe i Svijeta, koji u 99,5% slučajeva voze samo u jednom smjeru i vraćaju se avionom, slatinski dvojac je pedalirao u oba smjera bez korištenja drugih pomagala pri čemu se skela za prijelaz preko Dunava ne računa jer nas je vozila između Stare Palanke i Rama nekoliko stotina metara.
Tijekom višednevnog pedaliranja i kampiranja, susretali smo i vodili zanimljive razgovore sa biciklistima (i onima koji to žele postati) iz: Hrvatske, Srbije, Slovenije, Austrije, Poljske, Njemačke, Engleske, Španjolske i Kanade. Nailazili smo na odobravanje i pomoć na svakom koraku u Hrvatskoj, Vojvodini i Srbiji. U Rumunjskoj smo bili tek kratko jer 10 dana odmora nije dovoljno za “tamo i nazad”. Na jednog mrzovoljnog vozača kamiona i autobusa (potonji su posebno bezobzirni) obično bi došlo 10-ak pozdrava od drugih sudionika u prometu.
Direktni povod za održavanje javne prezentacije sa putovanja bila je želja za podjelom iskustava, davanje odgovora na pitanja i rasprava na temu biciklizma, biciklističkih staza, mogućnosti za razvoj turističke ponude jer pokraj nas prolazi međumarodna biciklistička ruta “Drava route” gdje bi se uz malo truda mogla priključiti Slatina, Slatinsko prigorje i biser Slavonije – Papuk.
Smisao ovakvih biciklističkih ruta zdravo živjeti i upoznati svijet, a lokalna zajednica može spoznati kako dovesti što više inozemnih turista na dva kotača, informirati ih o lokalnim zanimljivostima i ponudi od trgovina biciklističkom opremom, servisa, restorana, prenoćišta, kupališta, muzeja, parkova prirode i svim drugim sadržajima koje stranci vole vidjeti, okusiti i za što su spremni izdvojiti stanovitu količinu deviza.
Nažalost na prezentaciju se odazvao tek neznatan broj slatinskih biciklista, stoga nimalo ne čudi izostanak lokalnih dužnosnika i turističkih djelatnika. Uostalom, kome trebaju domaći i strani biciklisti i njihove staze!?
Akteri se ovim putem zahvaljuju “Nevladinim udrugama”, “Foto video klubu Slatina” i gosn. Željku Jurasu bez kojih ova prezentacija ne bi bila moguća. Poseban pozdrav i zahvala ide našim prijateljima na dva kotača koji su nas ispratili i dočekali: Snježana, Valerija, Dejan, Željko i Slaven.
Ivona Lozić i Miša Nicinger