Frigidni pohod
17.01.2021.
Snježna avantura: Napokon snijeg jupiii. 🙂 Da se razumijemo, snijeg u planinama me iznimno veseli ali lopatanje baš i ne. Snijegom prekrivena planina izgleda predivno i uistinu oduzima dah, ali ju treba gledati s respektom. Zima nam je još jednom pokazala koliko može biti oštra. Iako, je u nizinama bilo svega 5 – 6 cm snijega u gorju nas je dočekalo 25 – 30 cm koji nije bilo ugodno gaziti, a još k tome svladavati nadmorsku visinu na -6°C. No, da ne dramim previše prizori su bili spektakularni. Stabla su imala snježni pokrivač koji je povremeno svjetlucao na suncu. Iako mokrih nogu, mrzlih prstića i nosića nauživali smo se i za prethodnu godinu kad ga nije bilo. Pred kraj našeg pohoda počelo je opet malo sniježiti tako da smo dobili najljepšu završnicu dana. (Marija Bešlić)
* * *
Snijeg u visokom slavonskom gorju, a posebice planinama na visinama od par tisuća metara, nikad ne treba shvatiti olako. To se dakako odnosi na planinarsku opremu i kondiciju. Naime, snijeg nije samo dekoracija, zamjena za zelenilo, osvježavajuće lijep, mekan i lepršav. To bijelo govno (kako bi rekao Davor Matas) je znatno teže svladati i problemi rastu sa dobivanjem na visini, odnosno kada debljina poraste preko 20 cm. Snijeg je hladan, mokar, ljepljiv, sklizak, nestabilan, maskira opasne grane i oštro stijenje. Najčešće ga prati niska temperatura, hladni obrazi, smrzuti nosevi, uši i prsti na rukama & nogama. Katkada se smrzavaju prepone i piša. Kada njegova debljina pređe 50 centimetara, nije ga moguće svladati bez krplji, koje većina od nas nema, a nemamo ni adekvatne cipeletine za automatsko ukapčanje krplji i dereza. Danas smo imali sreće, jer ga nije bilo više od 30 cm. No, čovjek se mora zamisliti…
Zapadni Papuk je iznimno lijep. Posebno Zapadni greben i kružna staza od Novog Zvečeva do Točka i nazad, a koja vodi preko vrhova Lom i Bilo, jer kad se jednom svlada uspon od 400-injak metara nadmorske visine, ostaje nekih 8 km hodanja prekrasnim šumama i solidnim stazama, na visini koja je manje više konstantna i drži se oko 830m/nv.
OK, mi domaći smo se naviknuli na šumare koji razjebu baš sve gdje se pojave (unište nam staze, markacije i ostave gomilu grana na putu) isto tako navikli smo na odvratne žičane ograde koje su lovci postavili i na kojima jadne životinje lome noge i vratove. Nažalost šuma nije samo naša. 🙁
Danas smo zbog mokrih nogu (pojedinih članova) odustali od uspona na Točak i tako uštedjeli nekoliko stotina metara pohoda i malo visinske… Magla, dubina snijega i hladnoća od približno -8°C na toj visini je presudila i rekosmo idemo kući.
Odradili smo: Novo Zvečevo (447 m/nv) kod Padobranca > Lom (887 m/nv) > Bilo (847 m/nv) > prolaz ispod Točka (887 m/nv) i spust do Padobranca. Napravili smo nešto više od 15 km što je za ovo vremenske prilike više nego solidan rezultat.
Magistralne ceste (državne i županijske) su dobro očišćene, posoljene, čak si i obilato zasrane onim sitnim i slabo korisnim kamenčićima, tako da nemam nikakvih primjedbi (nismo mi Madrid). 🙂 Izletnika ima, najviše iz ZG i nećete vjerovati željni su oni svega! Ne samo hrane i pića. Voljeli bi se oni kod nas i prošetati, sanjkati, skijati, bordati, ljeti okupati, ali snijega nema, a infrastruktura za prihvat takvih gostiju je totalno uništena i 99% neisplativa. Jbg. O čemu pričam? Pa o 10 – 15 mladih ljudi koje smo sreli u Novom Zvečevu i koji nemaju pojma kakav je horor tamo, pitali nas za jezero, riblji restoran, sadržaje, provode… Sve što bih dalje rekao zaslužuje batine. Mislim valjalo bi nalupati ove naše političare, lopine, lezileboviće i ine neradnike koji cuclaju proračun. 🙁
Ukratko, mi bili, ići ćemo opet tamo kad zatopli. Ne brinite se – budemo i vas pozvali…
Miša Nicinger
