Džambo(laja)
08.04.2018.
Unatoč neprospavanoj noći, naš je vodič (The Džambo) došao točno na vrijeme na Među, kako bi okupljene Šapice predvodio prekrasnim stazama na Krndiji, a mi smo po tko zna koji put pustili mozak na pašu i prepustili se prekrasnom danu, mirisima, zvucima, bojama, šuškanju lišća i miomirisu srijemuša, koji polako osvaja svaki komadić plodnog tla… Proljeće je došlo na velika vrata, a sudeći po temperaturi ljeto je u predvorju i samo što nije ušlo u dnevni boravak…
Na startu se okupila nešto manja skupina, no što smo navikli i očekivali, ali to nije umanjilo zadovoljstvo i naš entuzijazam. Iako smo svi imali burnu subotu. Neki su radili, neki su trčali, biciklirali, bili na feštama sa puno ića i pića. Svi smo došli sa svojim bolima. Naime, nekoga su boljeli mišići, a nekoga glava. Nećemo reći koga, jer feštati se mora. 🙂
Sve to nas nije spriječilo da prehodamo 14km dosta zahtjevnog terena i dugotrajnog uspona i dobro se zabavimo. Neki čak i više od toga. Padalo se, sklizalo, klopalo, pili se gazirani sokići sa limunom, guštalo se na suncu, evocirale uspomene, olajavali svi koji nisu došli, i pomalo pravili planovi za budućnost.
Sve što vas može biti zanima, pogledajte u našem video zapisu i galeriji fotografija. Za nešto više od toga morate doći na startnu crtu i malo se razgibati. 🙂
Za razliku od dana – jutro je bilo uistinu šugavo. Magla gusta poput meda, sve dok se nismo popeli na 300-400 m/nv, a onda plavetnilo, sunčeve zrake, toplina i milina. Planina nas je kao i uvijek iznenadila i obilato nagradila. 🙂
Već slijedeći tjedan ništa neće biti isto. Sve će se razlistati i zazeleniti. Još uvijek ima visibaba, jaglaca i anemona, kukurjeka, ljubičica i drugih šumarica. Zbog ludih temperatura ovo sezonsko cvijeće je prvo cvjetalo u krajem prosinca i početkom siječnja, pa onda etapno, malo u veljači, pa krajem ožujka i zadržalo se početkom travnju. No sa prvim lišćem i porastom temperatura sve će se to promijeniti. Srijemuš će zavladati gorjem… Potoci će presušiti, a mi ćemo se malo više znojiti, cijediti i isparavati.
Na stjenjaku “Sokoline” naš se Dražen uspentrao 7. nemarkiranim putem, dok je Mara grickala nokte, a ja izgovarao mantru i snimao njegov uspon. Uf. Svaka mu čast, i čest. Ali to nije sve! Iako je dečko jak i naočit, i izgleda grubo, najviše od svih voli cvijeće i rado ga fotografira. Da ne mislite kako ja slikam te cvjetiće i bubice. Ah. 🙂
I tako, dragi naši planinari, mi smo bili, na potoku vode pili, druškali se, prilično se umorili i mnogih od vas prisjetili. To posebno vrijedi za one koju su daleko i jako, jako, jako nam nedostaju.
A vi!? Ako vam nedostaju šapice, pratite naše najave i jednostavno se pojavite na startnoj crti i to je to.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Dražen i Martina
