Dugmići u snijegu
23.02.2018.
Naša mala avantura noćnog tabananja koju smo se dogovorili tokom tjedna spala je na nas dvojicu (kuma Dombu i mene)… ljudi sa obavezama i oni kojima se nije dalo nisu se mogli odazvati, a i bolje po njih nikad neće saznat’ kako je bilo moćno i što su sve propustili. Iako su tokom tjedna najavljivali niske temperature, obilate količine snijega, ledeno doba, sudnji dan tzv. crveno usijanje. E sad da vas pitam!
Šta toga prije nije bilo?… Bilo je, bilo i to i gore samo što su ljudi postali svileni, usrani mekušci, lijeni i bezvoljni s malim mudima u toplim kućama i stanovima, prisjetite se samo djetinjstva i to vam je odgovor na sve. Mjere opreza uvijek trebaju postojati i treba ih ispoštovati ali dajte si malo oduška u ovo stresno vrijeme… pokrenite se život je kratak k’o pileći batak. 🙂
No, da ne duljimo naše iskrcavanje i polazak počinje od doma na Jankovcu pa smo maštali kako ćemo do Lapjaka i nazad, ali smo se brzo predomislili s prvim korakom kojim smo kročili u duboki snijeg da ćemo ipak napravit kružnu rutu preko Jezerca, Nevoljaša i Anđine barake što se bar jednom u našim akcijama pokazalo vrlo mudrom odlukom s obzirom da nam je snijeg podhlađivao ni više-ni manje onu stvar, 🙂 a bilo ga je od 40-70cm (e sad zamislite koliko smo onda obdareni). 🙂
Ova noćna šihta bila je jednostavno nevjerojatna i ostavila je neki poseban dojam i jedna od boljih stvari i doživljaja u životu. Čarobna šuma prekrivena bijelim dubokim pokrivačem i njegovo blještavilo obasjano našim lampama davalo je nešto posebno, a tek kad se lampe ugase i prestane priča taj mir i spokoj u mračnoj šumi (dok ne počnu pucat grane u daljini i raskaljati se stabla ipak ti nije svejedno i malo te uhvati jeza) pod oblačnim vremenom, bez daška vjetra uz sitne pahulje snijega i temperaturu nešto sitno ispod ništice ugodno za hodanje… eeee to treba doživjet.
U ovim uvjetima po mraku nema puteva,loše se vide markacija, loša je vidljivost od 10 – 15m i šuma izgleda potpuno ista jer su se grane od težine snijega spustile na puteve i kad gledate sve vam može biti put… hodali smo po mraku i prije no ovo je nešto drugačije… promašiš križanje, promašiš ulaz, izlaz kuću koja je uz cestu na tri metra od tebe ti ju ne vidiš samo predpostavljaš di bi mogla bit sve u svemu bilo je vrhunski šteta što nas nije bilo više ali možda jednom prehodali smo 10-ak +/- km za ove uvijete i više nego dobro, žao nam je Lapjaka “al’ šta da se radi još smo mladi“.
Puno pozdrava svima od „Kumova“, a kum nije dugme pa tako nastade i naslov.
Dražen Šmit
