Drugomajski uranak – PPIP
02.05.2010.
Papa Štrumf je napokon s nama 🙂 Ovaj put nam je i on spremio “hrpu” poučnog štiva o lokalitetima koje smo posjetili. Da li je za to zahvalna Ruža, sa svojom prošlotjednom inicijativom, nije nam otkrio. U svakom slučaju, zahvaljujemo na materijalima, a još više na ISPO-u po krajevima kojima sami teško da bi skitali.
Ne očekujući toliki broj ISPO-vaca na zbornom mjestu (selo Deževci), skoro smo produžili dalje u potrazi za šačicom nadobudnih planinara, koji umjesto da nedjelje provode kući, zavaljeni u fotelje ispred televizije, idu na nekakve sedmosatne marševe planinskim bespućima. Čudnih li ljudi :-). Suzana nas je nekako uspjela pobrojati i dobiti brojku 19! Da, dobro ste pročitali – devetnaest (veličanstvenih). Imenom: Jasna i Ivan, Igor i Ana, Suzana, Josip, mali Fran i mala Ema, Anita i Miro, dr. Damir, Marko, Dražen, Cigo, Davor, Željko i Gabrijel, Miša i ja…
Iako je radni naziv ISPO-a bio “Rudine + Secret A + Secret B” uz naglasak na “više auta, manje nogu”, pokazalo se kako su ISPO-vci ipak više željni “nogu” nego “auta”, pa je plan izokrenut do te mjere da smo umjesto još jedne prašnjave vožne do Secret B lokacije, pohodili, ni više ni manje nego sam vrh Papuka… pješke, dakako 🙂
Ali krenimo redom…
Prvo odredište – Rudine – puno vožnje, malo hodanja, dosta priče, i hrpa kamenja.. OK, vrijedna hrpa kamenja. Osim ostataka benediktinskog samostana Sv. Mihaela, Rudine su poznate po “Rudinskim glavama”, koje datiraju iz 12. stoljeća (slične su kamenim glavama sa šibenske katedrale). Malo dalje od kapelice, nalaze se kameni ostaci groblja, bunara, utvrđenih zidina, sakristija… Par grobova je poluotvoreno, pa smo vidjeli i ostatke pokojnika. Nakon obilaska Rudina, uslijedila je prašnjava vožnja do Secret A lokacije.
Secret A lokacija… puno vožnje, malo hodanja, i hrpa kamenja… Ekipa još uvijek broji 19 članova (čudno zar ne :)?). Papa Štrumf ovaj put priča o malo daljoj povijesti, pa s 12. stoljeća skačemo u kenozoik. I dok smo mislima u miocenu 
(miocen je dio kenozoika, koji obuhvaća period od 23.03 ± 0.05 milijona godina) , u sadašnjosti gledamo listove vrba zarobljene prije 18 milijuna godina.
Po završetku obilaska lokacije A, jednoglasno odlučujemo da nam je dosta vožnje i da bi bio red da se malo penjemo, znojimo, umaramo… Iako zaobilazimo Secret B (ostatke kralježaka dobrog dupina u kvarcnim pjescima), slijedi nam još prašnjave vožnje do Kamengrada a zatim i podnožja Papuka.
Kamengrad – puno vožnje, malo penjanja, i hrpa kamenja.. Ekipa se polako rasipa. Ostalo nas je 17… Parkiramo u podnožju i penjemo se dobrih 5 minuta do Kamengrada, ostataka starog grada koji datira iz XV. stoljeća. Iako se svojom veličinom i ljepotom može mjeriti sa Ružica gradom, destrukcija je prisutna u znatno većoj mjeri 🙁
Papuk – malo vožnje, malo kanjenja, puno penjanja.. Ekipa spremna za uspon svela se na nas 14 – Jasna i Ivan, Josip, Ema, Anita i Miro, Marko, Dražen, Cigo, Davor, Željko i Gabrijel, Miša i ja. Sam uspon na najviši slavonski travnjak i vrh Papuka već je opisan u prethodnim pričama (ovdje i ovdje).
Ipak, od današnjeg pohoda na travnjak i vrh, koji su trajali 3h, vrijedi spomenuti jedno – mala Ema (6,5 godina), postala je najmlađa planinarka koja je (samostalno!) ispenjala travnjak i vrh Papuka s te strane. Čestitamo Emi i ponosnim roditeljima Suzani i Josipu :-).
Vidimo se sljedeću nedjelju.
Ivona Lozić
