Do Roginog kamena divljinom Krndije (ili Papuka)
31.05.2020.
Prvo pitanje koje si uvijek postavim kad idemo hodati od Kutjeva: hodamo li Krndijom ili Papukom? Nikako mi to nije jasno, neki kažu da je cesta Orahovica – Kutjevo granica, s druge strane na topografskim kartama Krndija se prostire sve do ravnine Tromeđa – Lipe, neki kažu kako je Krndija sve do kamenoloma Vetovo…
Kako god, ime je stvarno nebitno kad se hoda toliko zanimljivim i lijepim stazama. A danas smo imali prigodu hodati stvarno „divljim“ stazama. HPD „Vidim“ Kutjevo je u ovo „korona vrijeme“ bio vrlo aktivan i pripremio je pravo iznenađenje za sve posjetitelje tog lijepog gradića – prije svega novo sagrađeni drveni vidikovac na Roginom kamenu. Sad se s te lokacije još bolje vidi cijela Požeška dolina i okolna brda Požeške i Dilj gore, te Papuka.
No, pravi mali dragulj je „donja ruta“ koja vodi od skretanja prema planinarskoj kući Mlaka do Roginog kamena. Ruta vodi starom stazom kroz divlju šumu koja je do sad bila poznata samo dobrim poznavateljima tog područja. Čak ni stare topografske karte nemaju zabilježene lokacije na kojima smo danas imali prilike biti. Nekoliko izvora vode (mi smo nabrojali tri) i jedan jako zanimljiv kameni vidikovac iznad izvora. Ma što reći, nakon svih tih staza po našim slavonskim šumama koje sam prošao, ovo je pravo iznenađenje, gusta šuma, tamna a onda se otvori pa vidiš Požešku dolinu. I, što je vrlo važno, jako dobro markirano bez mogućnosti da zalutate ili se izgubite. Ako niste shvatili, kad dođete u Kutjevo na planinarenje, ovu stazu stavite pod obavezno.
Ukupno nas se skupilo 19, rekao bih taman za tu malo ozbiljniju šetnju od 18 km i dobivanje nadmorske visine 923 metra. Od Kutjeva do Roginog kamena, jednim dijelom tom novom stazom pa dalje uobičajenim putem do planinarske kuće Mlaka i nazad u Kutjevo. Neću ni reći koliko smo bili ugodno iznenađeni kad smo na planinarskoj kući Mlaka bili dočekani od predsjednice društva Nade koja nas je počastila prefinim kolačima, vinom… Stvarno, hvala.
I za kraj, nešto jako jako važno. Uvijek kad dođemo u Kutjevo, Džambo i Vinko su tu, ko’ inventar, spremni za vođenje, za pokazivanje, za zezanje, za sve. Dečki, svaka čast.
Ivan Lončarić
P.S.
Iva i Robert. Uporno, ko’ mazge, cijelim putem skupljaju plastične boce, najlon, papire, konzerve, trpaju u vrećice i nose dolje. Kakve face. #janisamsmećejasamsirovina
