Đir po Krndiji
27.10.2024.
Nakon dužeg perioda vremena odlučila sam ponovno na planinarenje. Lijep dan, dobra ekipa, idemo… 🙂 Lagano krećemo, ugodna šetnja i najednom Stijenjak Rustine! OK sad ćemo mi to lagano obići i idemo dalje, 🙂 ali ne kaže Miša penjemo se, ma mislim se kud!? Kad ono drži se se za sajlu i penji se, ja i visina ma nema šanse, srce udara, znoj probija, naravno kako ću odustati tek smo krenuli, a ni ja tako lako ne odustajem (tj. nisam imala vremena ni za razmišljanje) i eto… Ništa nije nemoguće – uspjela sam s obzirom da se bojim visine… Kakav je bio pogled, nemam pojma, jer glavu nisam smjela okrenuti… Jedino sada mogu reći lijepo iskustvo pomicanje granica. Nastavljamo obasjani suncem i opet kažem dobra ekipica, odlična staza i lijepo proveden nedjeljni dan… Hvala svima puno na podršci. 🙂 – napisala je Marinela Janković
* * *
Prekrasan jesenski dan, kao stvoren za boravak u šumi. Nakon više tjedana provedenih jurcajući asfaltom na kojekakvim vikend utrkama, dobro je došlo opuštena šetnja šumom u odličnom društvu. Dogovor ja pao za čas, idemo od Orahovačkog jezera preko Duzluka napraviti krug po Krndiji.
Okupila se solidna grupica od 11 planinara, od iskusnih do onih malo manje ali sa željom da postanu penjači. Krenuli smo i početak je bio uobičajen. Šetnja, ćaskanje, upoznavanje novih lica. Kao da nitko nije slutio što nas čeka.
Dolazimo do okomitog stijenjaka na što nam jedan od vodiča grupe opušteno objašnjava kako je ovo zahtjevna dionica i kako ćemo morati koristiti sajle, kako bih se sigurno popeli. Kakve sajle, pa nećemo se valjda tu penjati, motalo mi se po glavi?!?
Ali kada mogu ostali zašto ne bih i ja. Znojnim dlanovima se držim za sajlu dok s drugom pokušavam uhvatiti što bolji prihvat na stijeni. Metar po metar i svi smo se popeli, a uslijedila je nagrada za uloženi trud i savladani strah. Prekrasan pogled na šumu iz ptičje perspektive obojane u jesenje boje.
Bilo je zanimljivo posjetiti samostan koji se nalazi u sred šume, kao i popiti vodu s izvora koji ispunjava želje onoga tko pije. Nakon ovako lijepo provedenog dana u šumi, nije teško zaključiti kako imamo prekrasnu prirodu nadohvat ruke, samo ju češće trebamo posjećivati i još više čuvati. – napisao je Samir Vračarić
* * *
Ovo slatko kruženje po Krndiji, inicirali su Samir iz Suhopolja i Marija iz Donjeg Miholjca, kako bismo u dobrom društvu okrijepili um i dušu, te barem malo zadovoljili tijelo, uvijek gladno adrenalina i dopamina. Srećom, na startnoj crti se pojavila ekipa iz Našica (Mario, Željka, Dejan i Valentina), iz Kutjeva Predrag i iz Slatine Marinela, Darko i moja malenkost. Bila je to prigoda da učlanimo u Šapice dvije nove planinarke i da ih obvežemo na vjerost i ljubav prema prirodi, usponima i padovima koji su na planini neizblježni. Željka i Valentina dobro nam došle. Nije tajna da vrijeme tijekom s… ups leti. Tako je i na planini. Nismo se čestito ni zagrijali, a već je sve bilo gotovo. Do novog manje ili više znojnog susreta, šaljem pozdrave, naklone i zahvale. Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
Fotke priložili: Mario Pavičić, Marija Knežević i Samir Vračarić
P.S.1
Ako želite preuzeti fotku, dođite na portal direktno sa web preglednikom, a ne preko FB-a jer oni imaju emulator koji ne dozvoljava download fotki na mobitel.
P.S.2
Na putu od Duzluka do stijenjaka Rustine, pronašli smo iskaznicu na ime Abdulaziz Abu Hashim iz Egipta, rođ. 01.01.2005. god. koju su izdali najvjerojatnije u BiH. Nadam se da je mladić živ i zdrav. Za svaki slučaj pišem ovdje njegovo ime, da ga Google može indeksirati, jer možda ga netko traži. Malac ima samo 19 godina, pa neka imaju barem neki trag…
* * *
Trebate li webshop, web hosting ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
