Davorova desetina na Dobrom brdu
03.08.2014.
Na “tromeđi” se okupio impozantan broj planinara iz preko nekoliko slavonskih županija. Nas je bilo 10, a pokraj još cirka 20-ak planinara iz Osijeka i okolice koji su došli na Krndiju pripremati se za pohod po Velebitu (nešto poput priprema koje odrađuju nogometaši pred prvenstvo). 😉
Par stotina metara smo hodali skupa, sjedinjenu u dugačku povorku, a onda su šapice i oni koji se tako osjećaju krenule na ISPO turu predvođeni sigurnim Davorom i katkada Ivanom.
Ekipu sačinjavaju: Davor, Jasna i Ivan, Jasna i Ena, Vlatko, Miroslav, Vlatka i Boris i moja malenkost.
Spomenimo i to da je Vlatko (nećak) povratnik i dolazi nam iz Josipovca, često vozi bicikl, katkada prevali i 270 km u jednom danu! Boris je sa nama prvi put i krasi ga lagani hod i fantastičan preskok na kome bi i Blanka Vlašić moga zavidjeti. 🙂
Kad bolje razmislim i Vlatka je povratnica koja se jednom davno priključila Šapicama, poslije čega je nismo dugo vidjeli. No bitno je da smo mi današnji pohod odradili i dobro se zabavili.
Ekipa je sa izuzetnom lakoćom svladala Krndiju (uzduž i poprijeko) točnije prehodala planinarskim stazama ukupne duljine 16.5 km
Na fotkama ćete osim zgodnih planinara i planinarki primijetiti nove planinarske putokaze financirane iz IPA programa prekogranične suradnje na relaciji Hrvatska – Mađarska. Kapa dolje svima koji su u tome sudjelovali. Putokazi su lijepo dizajnirani, ne strše, vrlo su kvalitetni i informativni. Vidi se da polako postajemo dio EU-a.
Danas smo se zahvaljujući visokima temperaturama i velikoj razini vlage u zraku dobro oznojili, pa su mnogi izvadili ručnike i tako doskočili problemu prekomjernog curenja. 😉
Od posebnosti izdvajam: ogromne količine šumskih kupina, hladnu vodu na izvoru Iskrica, iznenadni pljusak (koji nas nije smočio), Pustinjakovu špilju, Stojanov grob, Dobro brdo, još bolju ekipu i druge sitnice koje ćete spoznati ukoliko nam se pridružite u nekom od narednih pohoda.
Svima koji idu na Velebit i godišnji odmor, želim dobar provod i neizmjerne užitke. 🙂
Miša Nicinger
