Crveni nosići
22.11.2020.
Iako nema snijega, bar ne još, zima je napokon došla i temperatura se spustila ispod nule. Dan smo započeli na – 3°C, a mraz je zabijelio površinu. Prolazeći putem od Slatine prema Ćeralijama, ostala sam zatečena koliko je šuma devastirana. Jedva da je ostalo koje stablo, a od pošumljavanja nema ni traga, ni glasa… Ako ovako nastave nisam sigurna koliko će nam šume ostati. 🙁
Na Jankovcu sam potražila račiće u potočiću ali su se i oni sakrili jer je bilo prehladno. Zagrijavali smo se brzim hodom grebenom Sokoline da bi se na usponu na Ivačku još bolje pripremili za sunčanje. Na vrhu koji je inače vjetrovit bilo je predivno.
Pogled na vrh Papuk čist, a sunce toplo. Vrijeme idealno za nešto prigristi. 🙂 Plan je bio jesti samo suho i svježe voće ali kad ti donesu burek s sirom (čitaj sirnicu) i to iz Našica, e to se ne odbija. Teško žabu u vodu natjerati, tako bar kažu. Na Ivačkoj glavi srećemo planinare iz Našica koje vodi neustrašiva, jedna jedinstvena Željka. Nemoj se sada umisliti Željkić – vodiš ti to k’o prava. 😉
Kako je dan odmicao tlo se odmrzavalo i postalo idealno za sklizanje. A neizbježni padovi nisu ostali nezabilježeni. Putem preko Nevoljaša do Jankovca susrećemo još nekolicinu planinara. Vrijeme, iako prohladno – izmamilo je mnoge zaljubljenike u planinarske pohode.
Za kraj samo mogu reći: “Lončariću nadam se da ti se sviđa naše remek djelo na staklu – mogao si i nas povesti na Svoj pohod”. 🙂
Marija Bešlić
* * *
Nije lako sa trkačima, a nije ni sa planinarima, kad je organizacija trkohoda i/ili planinarenja u pitanju. Svi su pomalo jogunasti i na svoju ruku. 😉 Ipak i unatoč svemu, danas su nas svojim prisustvom počastili: Ante (bez supruge) iz Osijeka, Zoran iz Valpovštine (Kunišinci), Martina iz Našica kojoj je ovo bio debitanski pohod pa smo je na prepad učlanili u Šapice i očekujemo je na startnoj crti (ako ne bude bolnih upala danas i sutra) jer cura je sve odradila sa osmijehom i vedrinom kakva se ne viđa kod početnika. Bravo Martina i dobro nam došla. 🙂
Bez obzira što smo za start odabrali lijepo mjesto sastanka i najavili ne baš dugačku rutu, odazvalo se manje Šapica od očekivanja, jer je Jankovac “Bogu iz nogu” i nije baš na nekoj poziciji osim za nas iz Slatine. Uglavnom taj nesretni makadam od Velike do prijevoja Anđina baraka gdje se susreću dvije županije, ujedno je i glavni razlog zašto sve više zaobilazimo Džankovac (bez obzira na glupi parking & harač na ulazu). Zadnjih godina za start pohoda i trkohoda – češće biramo nešto na Krndiji, jer se samo tako možemo približiti jedni drugima i zajedno startati.
Nažalost, Papuk nas povezuje i zbližava, ali i razdvaja veličinom i zemljopisnim položajem. Jbg.
Sve u svemu, pohod je bio kratak, lijep, sladak, na momente hladno i teško. Većinom smo imali ugodno i zanimljivo okruženje i hodanje, čakulanje, kukanje, hvalisanje, olajavanje, klopanje… Ako ste štucali nije slučajno, dapače. 🙂
Podsjetimo se i današnje rute (13,2 km / 798 m dobivanja na visini): Jankovac (475m) > Greben Sokoline > Kožić hrast (708m) > Mordor > Ivačka glava (913m) > Stari šumarski put > Mišino brdo (852m) > Anđina šupa > Nevoljaš (740m) > Skijanje & sanjkanje > Kupanje na Jezercu (540m) > Trčanje do “Žene 10 min.” > Jankovac.
Fotke su priložili Mario i Marija…
Miša Nicinger
