Crni vrh
21.07.2013.
„Crni vrh je najviši vrh zapadnog Papuka (864 m). Nalazi se na središnjem dijelu dugačke kose koja se od Vranog kamena proteže prema Voćinu. Vrh je kamenit, posve drukčiji od drugih vrhova u Slavoniji, a s njega se pruža vidik na Podravinu i brdo Mecsek u Mađarskoj. Na vrhu je HPD Petrov vrh postavio planinarsko sklonište, jednostavan maleni metalni kontejner 20 metara od najviše točke na Crnom vrhu. Stalno je otvoren i omogućava zaklon od nevremena, ali i noćenje za četiri osobe“, Alan Čaplar:“ Planinarski vodič po Hrvatskoj“.
Vrijeme radnje: 21.7.2013. od 8,00 – 18,30, ljeto
Trajanje pohoda: 8,30 – 17,30 – ukupno 22 km
Glavni likovi: Zdravko i Miki iz Voćina (naši nesebični vodiči, kakva markacija!?, bitno je znati doći do granice 13. i 14.odjela)
Ostali likovi na terenu: ekipa iz Osijeka članovi PD „ Alpino Slavonija“, osnovani ove godine: Nedjeljko predsjednik društva (kada je čuo za našu Ivonu članicu GSS, „Šapice“, ISPO, jako se zainteresirao za poveznicu (Šapice + Alpino…), Dalibor – ne jede meso, ali džem od kajsija konzumira, tek kada osvoji vrh, Slaven – fotograf (kao naš Miša i Slaven),te Ana i Luka (zaljubljeni par, virovitičko-osječka kemija). Stigli su dan ranije, kampirali u Lisičinima prije pohoda. Zapravo, cijela priča je i počela na njihovu inicijativu.
Snježana i Marina – učiteljica i medicinska sestra iz Voćina, potpora našim vodičima i u dobru i u zlu,naše srne – cijelim su putem skakutale i održavale dobru atmosferu grupe.
Šapice: Vesna i Jasna ( ili samo Jasna jer je Vesna na Crnom vrhu odlučila postati član“Alpino slavonija“- dobila markicu i svoj prvi žig u knjižnici, molim bez ljutnje, ona nas ne napušta).
Likovi za doček: Zdravkova obitelj (supruga Helena, dobra punica Štefica, kćerkica Ena)- kakve kiflice, kakav čobanac! Dalibor je dobio neprskano povrće iz vrta, jer je sav džem pojeo na Crnom vrhu.
Teren: JAKO DINAMIČAN,DIVLJI, pravi izazov nakon zimskog pohoda na Crni vrh, kada je sve bilo pod snijegom. Možda je onaj tepih od kupina (dobro je Bigi što si ostao kod kuće), bio razlog što je Vesna odlučila napraviti iskorak u poveznici Šapice + „Alpino…“ Dobila je na posudbu Slavenove čarape do koljena, jer je na pohod krenula u capri hlačama. Vegetacija bujna, prašumska, puno vlage. „Talijanski jarak“ je sitnica za JARAK ( BEZIMENI), kojim smo se spuštali nekih 3 km, do ne znam više, koje po redu ceste, na koje smo se spuštali prečicama s vrha. Znali su naši vodiči kuda nas vode. Puno izvora za napojiti žedna usta, umiti se, napuniti prazne boce ispijene na vrhu, zastati na trenutak, osjetiti onaj poznati mir u sebi, ali i skupiti preostalu snagu za krenuti dalje, jer put je dug.
Nikakvo nam vozilo nije bilo potrebno za povratak. Sve smo prehodali, čak i Ana i Luka, kojima je ovo bilo „vatreno krštenje“. Zatvorili smo krug – Voćin, (Zdravkov dvorište 1.put)- Crni vrh- Rupnica- Zdravkovo dvorište( 2.put).
Jupi! Bravo mi!
POUKE:
- kad se male ruke slože…
- ako vidiš cilj kojem stremiš, daleko ćeš dogurati
- sreća je u malim stvarima
- nikada ne ići na pohod u capri hlačama
Tekst: Jasna Plantak
Foto: Slaven Perić
