Češljakovački kolač
07.08.2016.
Već dugo vremena Šapice nisu kružile oko Jarcodera, ili nekog drugog vrha kao danas. Malobrojni planinari koji su imali čast, i potrebu, osvojiti taj iznimno težak vrh, znaju i zašto. Riječ je prilično neugodnom i pomalo riskantnom poduhvatu, zbog: velikog nagiba, polomljenih stabala, mnoštva grana, nestabilnog kamenja (rolling stones), nikakvog pogleda, zahtjevnog uspona i spusta, pa stoga ne čudi naša odluka da ga zaobiđemo i promatramo izdaleka.
Na startnoj crti se okupila manje više poznata ekipa: Jasna, Ivan, Vlasta, Dražen, Marija, Sena, Mirjana, Biba, i dakako niže potpisani, a zatim po prvi puta Jadranka & Bojan.
Odradili smo predviđenu turu sa lakoćom (Jankovac (475m/nv) – Češljakovački vis (820 m/nv) – Domobranska livada – Kolac – Mrežasti rust (735 m/nv) – Jankovac) i uživali u manje više lijepom vremenu. Naime, na trenutak se temperatura spustila na 17-18°C, možda i stupanj niže, no srećom to nije dugo trajalo.
Raspoloženje ekipe bilo je uistinu fantastično. Uz neizostavne šale i doskočice (Marija i Vlasta), u program smo uvrstili i akrobatske vještine našeg Dražena. I ostali su imali ispunjen dan. Edukacija, gljivarenje, kartografija, medicina, fotografija, znojenje, ma sve. Kako i dolikuje šarenoj planinarskoj nakupini kakve su Šapice…
Prošla je ponoć, umoran sam i idem pajkiti, a vi ujutro kad prokrmeljate i umijete okice, prvo bacite pogled ili dva, na video zapis i galeriju fotografija.
Ukoliko smo vas uspjeli zainteresirati za “našu stvar” – svakako se pojavite na nekom od budućih pohoda jer sve je bolje u dobrom i nasmijanom društvu.
Još kad je ta ekipa 3Z (zdrava, znojna i zadihana) – jasno je da se neke stvari ne mogu kupiti novcem, niti kreditnom karticom…
Vidimo se na biciklu, trčanju, planini i kakvoj divljini, a što se urbane sredite tiče možda jedino u trgovini.
Miša Nicinger
