Čarobnjak iz OS-a
13.06.2010.
Na sam spomen vikenda i nedjelje, ljudima na um padaju uistinu nebulozne ideje poput: dan gospodnji, dan sunca, dan za odmaranje, dan za prežderavanje, dan za izležavanje, spavanje, gledanje utakmica… Tako je sa običnim ljudima, ali ne i sa Šapicama! A to ne! Šapice od nedavno nisu više “slatinski pokret otpora” koji se bori protiv dijabetisa, debljine, mlitavosti, apatije, depresije, tjeskobe, pitiespija, erektilne disfunkcije, alkohola, cigareta, narkotika, računala, video igara i televizije… Šapice su iz male, malecke neformalne udruge, prerasle u Slavonsku skupinu zaljubljenika u prirodu i Papuk. Ostaje otvoreno pitanje hoćemo li promijeniti ime u Slavonske Šapice odmah ili kad nas bude nekoliko tisuća. 
Iz sjevero-zapadne Slavonije na dogovorenom mjestu pojavila se: Lareta, Ivona i moja malenkost, a iz sjevero-istočnih krajeva: Jasna i Ivan (u prvoj inačici priče Ivana sam prekrstio u Josip.) Ekipa mala ali odabrana. Plaćamo pristojbu od 10kn po automobilu i krećemo: Jankovac – Mališćak (ručak) – Orahove vode (nadopuna zaliha studene vode) – Ivačka glava – Jankovac. I dok kažeš “keks” uspješno smo svladali brojne teškoće poznate kao usponi, preznojavanje, ostajanje bez daha, spoticanje, proklinjanje sudbe klete… Unatoč teškoćama vrijeme brzo prolazi u ugodno ćaskanju i konačnom spuštanju do baznog logora. Sve to u 500 minuta pri neopisivoj vlažnosti zraka, visokoj temperaturi bez daška vjetra i milijunima komaraca koji nisu nikada čuli za Autan i slične bedastoće…
Na svu sreću, ove godine nisu samo komarci veliki! Šumske jagode iz XL prerasle u XXL pa smo na preko nekoliko lokacija nemilice uništavali ovo turbo ukusno i osvježavajuće voće! Ide vam slina na usta!? I treba vam ići. 
Tako je to kad niste članovi Slavonskih Šapica – požurite i učlanite se odmah. Za uzvrat ćete živjeti dugo i prosperitetno, i sasvim je izvjesno da ćete jednoga dana upoznati “sedmu od devet”. Dobro možda ne baš nju, ali ćete zato imati veliko srce koje pumpa nebrojena krvna zrnca do vitalnih organa…
No dobro pustimo sad komparativne prednosti mladih i onih malo starijih planinara i posvetimo se našem Ivanu poznatom kao “Čarobnjak iz OS-a” koji polako ali sigurno postaje “meštar od planine”. Ovaj SAM-ovac u ruksaku nosi brojne multifunkcionalne alatke i korisne sitnice poput: špage, čavala, PVC vezica i sličnim sitnicama, kojima usput vješto popravlja putokaze, auspuhe na ruskim vozilima i slično. Osim toga kuha kavu kakve nema na daleko, još da ispeče kolače, našim pohvalama ne bi bilo kraja niti konca. Ali to nije sve! Ako mu Miro pripremi (čitaj motornom pilom izreže) komade lijepe i zdrave breze promjera 15-ak centimetara duljine oko 100 cm, u skoroj budućnosti Šapice i Miro će na ruksacima imati unikatne ručno rađene “kukse” (finski naziv za drvenu šalicu).
Koristimo ovu prigodu da pozdravimo i druge ISPO-vce i poručimo Cigi da smo mjerili vrijeme potrebno za uspon od križanja sa veličke strane do uspona na vrh Ivačke glave. Napisao je Ivačka glava – 10min. Mi smo se svojski potrudili i stigli za 12 minuta. Većini će trebati 15 minuta. Kako je riječ o pogrešci od 20-50% to je nedopustivo. Nismo mi svi u tako dobroj formi kao ti uncuti iz Alilovca, Pleternice, Požege i Velike.
I da ponovimo što je Lareta pročitala našem bradonji sa crveno-zelenom palicom: “Nezadovoljni ste pozicijom u radnoj sredini, osjećate da je vrijeme za promjene. Iako imate sjajne ideje, nemate podršku suradnika… Ako maštate da omiljeni hobi pretvorite u izvor prihoda, napravite korak koji će vas približiti cilju… Barem jednu večer posvetite punu pažnju partneru i ojačajte spone bliskosti. Potreban vam je zagrljaj i nježnost.”
Do novog susreta sa vama – doviđenja – i zadržite smiješak na licu jer tako je lijepo biti sretan.
Miša Nicinger
