Čarobnjak iz OS-a
13.06.2010.
Na sam spomen vikenda i nedjelje, ljudima na um padaju uistinu nebulozne ideje poput: dan gospodnji, dan sunca, dan za odmaranje, dan za prežderavanje, dan za izležavanje, spavanje, gledanje utakmica… Tako je sa običnim ljudima, ali ne i sa Šapicama! A to ne! Šapice od nedavno nisu više “slatinski pokret otpora” koji se bori protiv dijabetisa, debljine, mlitavosti, apatije, depresije, tjeskobe, pitiespija, erektilne disfunkcije, alkohola, cigareta, narkotika, računala, video igara i televizije… Šapice su iz male, malecke neformalne udruge, prerasle u Slavonsku skupinu zaljubljenika u prirodu i Papuk. Ostaje otvoreno pitanje hoćemo li promijeniti ime u Slavonske Šapice odmah ili kad nas bude nekoliko tisuća. 😉
Iz sjevero-zapadne Slavonije na dogovorenom mjestu pojavila se: Lareta, Ivona i moja malenkost, a iz sjevero-istočnih krajeva: Jasna i Ivan (u prvoj inačici priče Ivana sam prekrstio u Josip.) Ekipa mala ali odabrana. Plaćamo pristojbu od 10kn po automobilu i krećemo: Jankovac – Mališćak (ručak) – Orahove vode (nadopuna zaliha studene vode) – Ivačka glava – Jankovac. I dok kažeš “keks” uspješno smo svladali brojne teškoće poznate kao usponi, preznojavanje, ostajanje bez daha, spoticanje, proklinjanje sudbe klete… Unatoč teškoćama vrijeme brzo prolazi u ugodno ćaskanju i konačnom spuštanju do baznog logora. Sve to u 500 minuta pri neopisivoj vlažnosti zraka, visokoj temperaturi bez daška vjetra i milijunima komaraca koji nisu nikada čuli za Autan i slične bedastoće…
Na svu sreću, ove godine nisu samo komarci veliki! Šumske jagode iz XL prerasle u XXL pa smo na preko nekoliko lokacija nemilice uništavali ovo turbo ukusno i osvježavajuće voće! Ide vam slina na usta!? I treba vam ići. 🙂 Tako je to kad niste članovi Slavonskih Šapica – požurite i učlanite se odmah. Za uzvrat ćete živjeti dugo i prosperitetno, i sasvim je izvjesno da ćete jednoga dana upoznati “sedmu od devet”. 😉 Dobro možda ne baš nju, ali ćete zato imati veliko srce koje pumpa nebrojena krvna zrnca do vitalnih organa…
No dobro pustimo sad komparativne prednosti mladih i onih malo starijih planinara i posvetimo se našem Ivanu poznatom kao “Čarobnjak iz OS-a” koji polako ali sigurno postaje “meštar od planine”. Ovaj SAM-ovac u ruksaku nosi brojne multifunkcionalne alatke i korisne sitnice poput: špage, čavala, PVC vezica i sličnim sitnicama, kojima usput vješto popravlja putokaze, auspuhe na ruskim vozilima i slično. Osim toga kuha kavu kakve nema na daleko, još da ispeče kolače, našim pohvalama ne bi bilo kraja niti konca. 🙂 Ali to nije sve! Ako mu Miro pripremi (čitaj motornom pilom izreže) komade lijepe i zdrave breze promjera 15-ak centimetara duljine oko 100 cm, u skoroj budućnosti Šapice i Miro će na ruksacima imati unikatne ručno rađene “kukse” (finski naziv za drvenu šalicu).
Koristimo ovu prigodu da pozdravimo i druge ISPO-vce i poručimo Cigi da smo mjerili vrijeme potrebno za uspon od križanja sa veličke strane do uspona na vrh Ivačke glave. Napisao je Ivačka glava – 10min. Mi smo se svojski potrudili i stigli za 12 minuta. Većini će trebati 15 minuta. Kako je riječ o pogrešci od 20-50% to je nedopustivo. Nismo mi svi u tako dobroj formi kao ti uncuti iz Alilovca, Pleternice, Požege i Velike. 😉
I da ponovimo što je Lareta pročitala našem bradonji sa crveno-zelenom palicom: “Nezadovoljni ste pozicijom u radnoj sredini, osjećate da je vrijeme za promjene. Iako imate sjajne ideje, nemate podršku suradnika… Ako maštate da omiljeni hobi pretvorite u izvor prihoda, napravite korak koji će vas približiti cilju… Barem jednu večer posvetite punu pažnju partneru i ojačajte spone bliskosti. Potreban vam je zagrljaj i nježnost.”
Do novog susreta sa vama – doviđenja – i zadržite smiješak na licu jer tako je lijepo biti sretan.
Miša Nicinger
