U potrazi za Klakom
26.09.2009.
Kad smo se prije dva dana Daša i ja našle kako bi dogovorile kuda skitamo za vikend, odluka je jednoglasno pala – “Idemo na Klak”. U razgovoru sa Cigom, glavnim i odgovornim za obilježavanje puta za Klak, doznale smo da je, dan iza naše bezuspješne potrage prošli tjedan, postavio table i uredno označio put. Od pet Šapica, kojima sam uputila poziv, samo dvije su se odazvale, a preostale tri nisu se javile niti jednom rječju. Izgleda da im je draže čitati naše avanture iz fotelje, nego sudjelovati u njima. 🙁
Krećemo oko 10:20 iz Slatine, Daša, Danijela i ja – ženska postava Šapica :-). Uz lude ritmove s radija i priču, za tren oka stižemo u Slatinski Drenovac, parkiramo, naravno, kod Brune i prije 11 krećemo prema Jankovcu. Obzirom da dio Šapica ne planinari često s nama, i nije baš u formi za greben Sokoline, odlučujemo se za pitomiju stazu, tj. makadam. Čeznutljivo gledamo zapuštenu stazu uz lijevu obalu potočića, i razglabamo kako bi nadležni trebali raskrčiti i opet je učiniti prohodnom. 
Pored nas “izletnici” jurcaju u svojim limenim ljubimcima i “penju” se na Papuk. Malo prije 4. mosta, odvajamo se na komadić planinarske staze, koja nas nakon 20-ak minuta dovodi u podnožje slapa Skakavac. Od Skakavca ni “s”.. presušio je skroz naskroz. Na livadi ispred doma radimo pauzu za kasni podnevni doručak. Dok cure slasno jedu sendviče, ja krckam orahe otpale s obližnjeg stabla. Prolazi podne, podne ipo, a mi nikako ne mrdamo, sve se mislim, pa nije nas valjda strah zapustiti se u avanturu pronalaska starog grada.
Ipak, pokrećemo se oko 12:40 i pratimo nove markacije za Klak (305 m/nv). Na tabli, koja je postavljena ispred doma, piše “Klak 1:15, Slatinski Drenovac 1:45”. Mi ta vremena, naravno, nismo vidjele 🙂 nego smo se povele za vremenima koja nam je gosp. Mesić napisao u mailu. Bit će o tome još govora. Idemo dalje.
Dakle, zaobišle smo planinarski dom Jankovac i sa stražnje strane ugledale greben, čijim dijelom ide i poučna, Grofova, staza. Držale smo se grebena (po uputama) i pred kraj uspona, gdje se poučna staza odvaja desno, prema špilji, nastavile ravno, pored table “Velika Radetina, Rust”. Nakon samo 10-ak metara ugledale smo betonske stupiće, odozgor označene sa plavom PVC pločicom. Aaaa, o tim stipićima nam je gosp. Mesić pričao u mailu. Tek sad nam neke stvari postaju jasnije :-). Stupići označavaju trasu podzemnog kabela za jankovački dom, koja ide baš po Starom Drumu – cestom kojom se mi trebamo spustit do Klaka.
Sad je sve lako, osvrćemo se i gledamo stupiće, spuštamo Drumom, i usput radimo takvu buku, da nas mještani u Drenovcu sigurno čuju. Buku radimo kako bi divlje svinje upozorile da stižu Šapice. Nije nam draga pomisao na susret sa tim zvijerima u ovim dalekim krajevima, gdje ljudi baš i nema. U mailu koji smo dobili prije 7 dana, o Klaku, stoji “nakon 30 min ugledat ćete odvajanje”. Prolazi tih 30 minuta, odvajanja nigdje.. prolazi još 15 minuta, 
nema ni traga odvajanju.. Nakon skoro sat vremena spusta, već smo pomislile da smo opet promašile skretanje, pa zovemo Cigu, da provjerimo. Kaže “i s lijeve i desne strane je tabla sa strelicom, da samo s jednim okom gledate, nebi mogle promašiti”. To nas tješi, pa nastavljamo spust i gle, niti 10 min od velikog okretišta (ili mjesta gdje se spajaju ceste?) stoje dvije lijepe, nove table. Strmoglavo se spuštamo prema starom gradu, prateći male tablice na stablima i velike bijele PVC policijske trake, vezane za grane, i nakon 5 minuta pred nama se stvaraju zidine starog grada. Brzinski se kolektivno fotkamo u podnožju, i penjemo na grad. Zub vremena mnogo je uništio, 
tako da se malo toga može vidjeti. Daša, opet, bezuspješno traži mač iz tog vremena, nadajući se da je možda koji Klačanin zaboravio svoje oružje pod kamenom. Ehh, vrijeme odmiče, treba se sad vratiti nazad na Stari drum. Sad znam zašto nam je Miro u mailu napisao “Vrati se kako znaš i umiješ” 🙂
Našu avanturu nastavljamo drumom, koji, što smo bliže selu, izgleda zapuštenije. Zapetljavamo se u kupine, posrćemo, provlačimo pored kopriva, glumimo Tarzane, cijelo vrijeme i dalje radeći veliku buku. I za ovaj dio puta imale smo krivu satnicu.. Napisanih 15 minuta pretvorilo se u 35 pa smo zaključile kako dobivena vremena treba pomnožiti sa 2,76 (odokativno) da bi dobili ispravna 🙂 Betonski stupići dovode nas ravno u Slatinski Drenovac, na cestu kod mosta, u blizinu parkiranog auta. Avantura “U potrazi za Klakom” trajala je 4 sata i 30 minuta, računajući i hod i pauze koje smo radile.
Ivona Lozić
