Jezero Borovik
23.07.2017.
Sastali smo se nešto malo dalje od sela Ceremošnjak, na lokalitetu “Crna klada” odakle su stare i nove Šapice laganim i pomalo lijenim korakom krenule do planinarske kuće i jezera Borovik. Prevedeno u razdaljinu, danas smo odradili 27 km, za što nam je sa svim pauzama i kupanjcima trebalo cca 8 sati.
U međuvremenu smo se znojili, naslikavali, a neki su se i napušili. 🙂 Vidjeli smo svakojaka čuda iz bliže i dalje povijesti, umjetničke radove, stare zanate, dobre ljude, bakice koje mogu na olimpijadu i hodaju brže od Šapica, neka luda mjesta (Polubaša i Granice), sladili se lubenicama, pili hladnu i iznimno dobru vodu na svim izvorima tijekom puta.
Malo smo se i naslikavali, znatno više prežderavali, odvažni dečki su i zaplivali, a planinari oznojili i poprilično nahodali. Vidjeli smo vrijedne mrave, nježno lane, planinarsku kutiju bez žiga i upisne knjige, velikog drvenog Isusa koji dominira jezerom baš kao onaj u Brazilu.
Ali to nije sve! Na startnoj se crti pojavio Saša (muž od naše Mirande), Marijan (sin od naše Sandre i Franje) u društvu ljepše polovice Martine. Ostatak ekipe je manje više dobro znan i pouzdan. 😉
Ukratko, šapice su danas hodale do krajnje Granice ali ne izdržljivosti već zadovoljstva. Dobro, dobro, lažem malo… Bilo je vruće što je svakako bolje nego kad je ciča zima, iako se mnogi kunu kako lakše podnose zimu. Kake i seruckaju malo. Nitko u našim krajevima nije svisnuo od vrućine, al’ od zime se bogami umire samo tako, uši i prsti otpadaju. Kad mogu Beduini u Sahari preživjeti možemo i mi na Krndiji. 🙂
Podijelili smo i nekoliko drvenih šapica iz najnovije serije (sve unikati) a Marina je dobila za sada najveću. Dokaz o veličini potražite među fotkama.
I da skratim. Kasno je… Detalje sa ovog pohoda možete saznati ako pogledajte video zapis i proanalizirate našu galeriju fotografija.
Svakako se odvažite na dolazak i druženje sa Šapicama – mi ćemo vam i ljeti i zimi podići temperaturu tijela do nevjerojatnih visina. Osvojiti ćete brojne vrhunce i doživjeti neslućene radosti, dakako ako preživite sve napore. Ah. 😉
Miša Nicinger
