Tom & Jerry na Ivačkoj glavi
07.01.2017.
Tomislav (mačak Tom) i ja (miš+a Jerry) stižemo na Jankovac u 08:48 sati. Žurno obuvamo gojzerice pri čemu nam prsti u potpunosti otkazuju poslušnost! Hladnoća (za prste na rukama) je neopisiva.
Konstatiramo da su mađarske kolege već otišle. Gdje su točno!? Nemamo pojma, no pretpostavljamo da su par minuta ispred nas, pa krećemo silovito i bez razmišljanja. Želimo ih stići prije uspona. Pičimo 100 na sat… No njih nema, pa nema. 🙁 I tako dođosmo do poznate narodne “Tko nema u glavi ima u nogama!”. 🙂 Postali smo jebenjaci (čitaj trekkeri) i luđaci. Ahaha…
Prehladno je za neku misaonu kombinatoriku (Strip inspektor Praskaton bi rekao “kombiniram”), pa nastavljamo uvjereni da ćemo se negdje sresti… Nažalost bez uspjeha.
Uspon je na momente težak jer povremeno ima i do 60cm snježnih nanosa. Srećom prosječna visina bijelog govna (kako bi to slikovito rekao Davor Matas) ne prelazi 15-ak centimetara, vrlo rijetko 20cm. No tamo gdje ga ima – ima ga i previše. 🙂
Uspon na Ivačku je zahtjevan zbog vjetra, jakna se ne skida, traži se kapa više. Još koji minut i maska za nos i obraze bi nam dobro došla. Uf.
Na Ivačkoj glavi (913m/nv) živin termostat pokazuje -13°C iako saznajemo da je stvarna temperatura bila oko -17°C (vidi predzadnju fotku).
Kemijska olovka se smrzla, no ja imam grafitnu. 🙂 Nisam samo lijep, zgodan, naočit. Ja sam i pametan. 😉
Upisujemo datum, naša imena i bježimo dolje. Na starom šumarskom putu pijemo vrelu kavu, grickamo mama Vesnine kolačiće, mama Josipinu gibanicu sa sirom i tako… Odustajemo od Mišinog brda i letimo na Nevoljaš (740m/nv) gdje termostat pokazuje -16°C. Mudro odlučujemo krenuti nazad jer imamo još obveza u našim neplaninariskim životima. 🙂
A tamo, na Jankovcu (475m/nv), i dalje stoje auti od naših Mađara… Dražen nam je ostavio poruku ispod brisača. Klopamo i bježimo.
Kontaktiram Robija iz topline doma. Znam, znam, malo kasno paničarim… On mrtav hladan kaže: “Zašto nisi zvao?” Zato što sam glup! – mislim se ja… Kaže mi smo se muvali oko slapa od 08:50 do 09:05 sati. E jebi ga! 😉 Mi smo trčali da vas stignemo. 🙂
P.S. Fotić marke Canon se u prvih 10 minuta pohoda zaledio i u potpunosti poblesavio. Tek kad sam ga stavio u džep od hlača – povratio se i počeo šljakati. Da je bio u gaćama radio bi kao lud. 🙂
Miša Nicinger
