Ples na Zapadnom grebenu
18.12.2016.
Na startu se okupilo sve skupa 16 planinara. Većinom su to prekaljeni borci 1. planinarske brigade Šapica, ali i nešto mladih novaka koje je Dražen pokupio u jednoj od brojnih osječkih teretana (Marko, Juraj, Filip). 🙂 Dečki nisu samo lijepi, mladi i jaki oni su komotno mogli prehodati Zapadni greben dva, ako ne i tri puta, ali se nisu htjeli eksponirati. 😉
Kad dođu opet, dobiti će vlastite primjerke “šapa” kako bi se izdvojili iz sivila urbane gerile koja se rijetko ili nikada ne odvaži na ovakve pothvate, jer Šapica ne može biti svak’ teško je pronaći, a još teže posjetiti Stari grad Klak. 🙂
Iz Zlatne doline se pojavilo i jedno novo lice koje se odaziva na ime Dalibor, a ostatak ekipe nije potrebno predstavljati, sve su to lica s naslovnica. 🙂
Od ranojutarnjih -10°C startali smo na temperaturi bliskoj nuli i ubrzo doživjeli toplotni udar kad je temperatura dosegnula preko +12°C možda i koji stupanj više. Jedan se od mladih momaka čak i sunčao na vrhu Papuka (953,8m/nv).
Nije na odmet, još jednom se podsjetiti uspona na Zapadni greben, koji se dogodio 24.04.2016. godine kada smo svi odreda posmrzavali, al’ ono baš stvarno žestoko posmrzavali – današnji je pohod bio prava ljetna laganica (pogledaj priču: Nikad lakši uspon na Mali Papuk i Zapadni greben).
I ovoga smo puta odradili sve što smo i zamislili: Lula 312m/nv > Zapadni greben skupa sa najvišim slavonskim pašnjakom > Zen klupica > vrh Papuka 953,8m/nv> Kneževa voda 850m/nv > Malo vamo – malo tamo > Lula.
Ukratko s lakoćom smo prehodali 18-ak kilometara po Papuku, lijepo se zabavili, ljudikali i nimalo umorni odjahali doma s pomoću mnogobrojnim konjskih snaga na oktanski pogon.
Do novog znojnog susreta sa vama, ostajte nam vedri, čili i nasmijani, a tijekom blagdana kad vas nečim ponude odmahnite nekoliko puta glavom lijevo-desno i bježite koliko vas noge nose od poznate “blagdanske trpeze” jer kilograme je znatno lakše dobiti nego izgubiti. 🙂
Miša Nicinger
P.S.
Netko je vrhu tijekom ručka bacio konzervu od sardine preko glave naše Jasne. Nije vidjela tko… Ponovimo stoga kako planinari to ne čine! Svoje smeće nikada ne ostavljamo u prirodi i uvijek vraćamo doma sve metalne, plastične i druge predmete od umjetnih materijala (ambalaža, vrećice, boce, konzerve, omoti od slatkiša,…). Dozvoljeno ja bacati isključivo ostatke od voća i povrća, odnosno komadiće hrane.
P.S.2.
Istoga dana, u takoreći istom trenutku, ali u znatno drugačijim vremenskim prilikama su naše slavonsko-brodske šapice hodale po Dilj gori. Ovu smrznutu fotografiju snimila je naša Dobrila. Brrr… 🙂
Fotke koje slijede snimljene su na Papuku tj. Zapadnom grebenu.
