24 km oko Kutjeva
30.10.2016.
Ni mala, a ni velika ekipa planinara okupila se danas u Kutjevu kako bi na temperaturi nižoj od 10°C odradila 24 kilometarski pohod po bespućima Krndije ili kako je to u najavi pisalo: Kutjevo > Dobra voda > Međa > Kapavac > Tromeđa > Lipe (760m/nv) > Planinska kuća Mlaka > Kutjevo.
Malo smo i odstupili od plana i posjetili Rogin kamen, al’ smo vješto ignorirali opako težak uspon na Petrov vrh, koji nije niti bio u planu. No to ćemo drugi put. 😉
Brojno stanje 12: Jasna, Ivan, Vinko, Predrag + Gita (prekrasna ženka – Laika Samoyed), Ivana, Martina, Monika, Miroslav, Dobrila, Božena, Sena i niže potpisani.
Sunce se pojavilo dva puta po tri minuta, uglavnom, suho, sa malo vjetra i temperaturom koja je “mirisala” na snijeg. Ne znam točno ali 7-8°C je bio maksimum na većim visinama.
Od posebnosti ovog dana izdvojio bih svakako dolazak našeg Miroslava, a zatim obilje kestena, i brojni lovci koji su čuvali lovno područje.
Naše su GPS pogonjene makine svašta pokazivale (čak 29 km), a Ivanova dva kažu 24km. Bilo kako bilo, to uistinu nije malo. Došli smo po danu, vratili se za dana. Ekipa složna, nasmijana i brza baš kao naše kolege iz Mađarske.
Ako ovako nastavimo možemo ih izazvati na megdan u brzom hodanju. 🙂
Istovremeno su još neke šapice hodale po lokalnom gorju: Dražen sa ekipom po Papuku, Tomislav sa fotografima je skupljao žigove, Vesna i Mira su pravile društvo nedruštvenom Davoru negdje blizu nas, Jasna je planinarila po jadranskim otocima. Sve u svemu, ima nas i bili smo svuda. 🙂
Do slijedećeg znojnog susreta, uživajte u fotkama, video zapisu, bojama jeseni i kestenima koje ste skupili danas. Ovim putem pozdravljamo i pozivamo sve Šapice (ma gdje bile) i na pojavljivanje i povratak zdravom načinu života, a do tada će i nova garnitura drvenih šapica biti gotova…
Izvješće završavam blagoslovom sv. Patrika koje nam je Martina uputila na kraju dana: “Neka vas cesta čeka. Neka vam je vjetar uvijek za petama. Neka kiša polako pada na vaša polja. I dok se ne sretnemo opet – neka vas Bog čuva na svom dlanu…”
Miša Nicinger
