Šapice šape štrapaciraju
15.11.2015.
Iako je prerano je govoriti o novim članovima, nakon samo jednog zajedničkog “puf, puf, pant” druženja – imam utisak da su Šapice dobile četiri nove gojzerice.
Riječ je o Ljiljanu i Damiru, čime se osječki ogranak opasno približio mogućnosti otcijepljenja do samoopredjeljenja. 😉
Nadam se kako takav crni scenarij nećemo gledati, jer ćemo im (zlu)rado prepustiti: organiziranje tura, tiskanje majica, pisanje priča, snimanje amaterskih foto, audio i video zapisa, brigu o okolišu, animiranju novih članova i svekolikom zumiranju & fokusiranju na Papuk i Krndiju. Uf, što sam zakomplicirao? Kao MOSTogradnja… Ccc jel’ to meni uopće trebalo!?
Jedno je sigurno, da ništa nije sigurno, pa tako ni vrijeme i mjesto radnje. Ili sam izumio vremeplov il’ sam poludio. Nešto od to dvoje! 🙂 Na Mišinom brdu sam prilikom upisa u tekicu više no uspješno fulao datum, to jest dodao +24 sata. A opet, s druge strane, možda je ta vremenska razlika tek potvrda i dokaz da je sve relativno ili tako nekako…
Na primjer prijašnjih je godina u ovo doba jeseni bilo debelih minusa, puno snijega i leda, a danas štrapaciramo na +10-ak stupnjeva Celzija sa nešto malo sjevernog ledenog povjetarca, koji nas je tek pred kraj upozorio na ono što slijedi za tjedan dana.
Ekipa u sastavu: Davor, Ivan, Jasna, Vlasta, Damir, Ljiljana, Mira, Jasna i moja malenkost starta sa Jankovca i odrađuje pohod pola putem (čitaj markacijom) pola stramputicom i pola makadamom, što se nije dugo vremena dogodilo. A dogodilo se jer su vodiči bili zapričani i iznimno druželjubivi, pa im se nije dalo pogledati zemljovide i Oruxe. 🙂
To se dakako odnosi i na mene. Naime, umjesto uobičajenih filmskih minuta i prekobrojnih fotki, uspio sam odraditi tek trećinu plana i programa. Šmrc! Nadam se da Alija Sirotanović nema internet jer bi se mogao od muke mogao okrenuti u grobu.
Unatoč zabavnoj ekipi, priči, educiranju, razmjeni iskustava, šalama i doskočicama – uspjeli smo nešto malo i hodati, tj. odraditi 20-ak kilometara pohoda. Mobitel mi se iz nekog razloga resetirao pa imam kraći i dulji trag, kao dokaz našeg štrapaciranja…
Bilo kako bilo, tjedan pred nama valja iskoristiti za montažu zimskih guma, a u ruksake treba ubaciti kape i rukavice. Dolazi nam vrijeme rumenih obraza, crvenih ušiju i nosića, a ni podizanje nogu neće više biti kao što je nekad bilo…
A vi dragi čitatelji & gledatelji, što ste danas lijepo i korisno učinili za vaš krvožilni sustav? Za srce, za nogice i rukice. Zar ne mislite da je krajnje vrijeme za pojavljivanje na startoj crti i da me netko napokon smijeni sa funkcije reportera. 🙂
Miša Nicinger
