Mali Papuk & Svinjarevac
01.11.2015.
Na sjevernoj strani Papuka, točnije u Slatini, temperatura u trenutku polaska ne prelazi 4°C, da bi nešto prije Djedovice na kratko pala na 0°C – brrrr.
Srećom, već oko Novog Zvečeva temperatura raste na prihvatljivih 7°C, a tijekom pohoda je bilo cijelih 10, ako ne i više stupnjeva…
Sve u svemu, pribiližavaju se dani kada će temperatura na vrhu Papuka padati strelovitom brzinom, posebno kada zapuše sjeverni ledeni vjetar i uvuče hladnoću u kosti. U svakom trenutku treba imati pripravne: kape, rukavice i malo deblje jaknice.
Kod lule prvi stižu Slatinčani, a zatim poput proloma oblaka i svi ostali. 🙂
Da je najava pohoda na Mali Papuk bio pun pogodak svjedoče planinarski entuzijasti iz brojnih slavonskih mjesta: Požega, Pakrac, Slavonski Brod, Kutjevo, Jakšić, Kaptol, Slatina, Osijek, a posebno moram istaknuti jednog kršnog momka koji nam dolazi čak iz Zagreba. Isto tako moram reći da je dječarac iz ZG bio u gostima u Požegi.
Sudionici pohoda: Vlatko, Gogo, Mario, Davor, Miro, Dobrila, Goran, Ivan, Toni, Marko, Mirko, Mia, Tomo, Zdravko, Robi, Dražen, Cigo, na kratko se pojavio i Davor Matas, i niže potpisani tj. Ja. 🙂
Iako se na trenutke činilo da nas ima na najmanje dvije stotine (al’ ga pretjera), u konačnici, kada smo se prebrojali i podvukli crtu, došli smo do brojke od 18 planinarskih entuzijasta, što uopće nije loše, dapače.
Kao i uvijek do sada različiti mobilni uređaji pokazaše različite daljine u kilometrima, sa točnošću od plus/minus 10 km, sukladno tome i dalje vrijedi pravilo da je moj Huawei i Endomondo – referenca tj. etalon, a on kaže 18.66 km.
Kasnije smo Toni, Marko i ja obišli Svinjarevac koji djeluje poput koraljnog atola jer obiluje lijepim malim raslinjem pri čemu se najviše ističu mahovine i lišajevi.
Kako je i planirano, od Leštata smo hodali okolo naokolo: potok Velinac, Mali Papuk, Zapadni greben, Zen klupica, Papuk, Kneževe vode i nazad preko Kote 886, Šimetičke kose i pokraj potoka Duboka.
Vođa puta (Josip Ciganović – Cigo), odradio je to sa pola snage iako je na kraju malo zabrljao pa je prepustio vodstvo Zdravi i meni, a mi smo dakako malo skrenuli sa rute i poveli skupinu najglupljom mogućom cestom koja postoji. No sam si je kriv. Odakle mu samo ideja vjerovati dvojici bezveznjaka. 🙂
Bilo kako bilo, imali smo iznad prosječno lijepo vrijeme i dakako raspoloženje, dobar pogled, ručak je tajao i trajao, jelo se pilo kao na svadbi, pljuštali su vicevi ali se pred kamerom šutjelo i svi su glumili nevinašca…
Hvala svima na sudjelovanju, znojenju i dobrim vibracijama.
Miša Nicinger
