Zamjenski pohod
12.07.2015.
Jučer je propao 3. pokušaj u kome su Šapice, i oni koji se tako osjećaju, mogli uživati na Krndiji (Žežnice – Klokočica).
Riječ je o pohodu, kojim je Davor Matas želio planinarskim entuzijastima pokazati još neke skrivene kutke našeg lokalnog gorja.
A što reći o “zamjenskom pohodu”?
Jučer sam kanio iznenaditi Davora, Jasnu i Enu (i Bigija), i uredno se pojavio na startnoj crti u Orahovici, ali nisam imao informaciju da su oni u međuvremenu odustali od pohoda, i tako ostadoh bez družbe. 🙁
Što ću jadan!? U 09:05 sati napuštam parking ispred orahovačkog groblja i krećem na Jankovac (475m/nv) jer mi je bilo žao dobrog sendviča. 😉
Stigoh na omiljeno izletište Slavonaca, a tamo – ni traga, ni glasa od planinara. Dolazi bijeli Golf, četiri persone / četiri ruksaka. Idete hodati? – pitam ja. “Idemo malo prošetati poučnom stazom” – odgovaraju oni… “Heabai ga” – mislim ja i krenem sam… Oni koji me znaju, a ne znaju me mnogi – ja volim ljude (čitaj žene) i gužvu, pa sukladno tome ne podnosim samoću. To je za mene smrtna kazna, al’ što da se radi. Sendvič se pojesti mora. 🙂
Samo da ne zaboravim… Na parkingu ispred groblja sam testirao Endomondo. Sjedim u automobili i gledam kako metraža raste!? Tijekom nekoliko minuta mirovanja uspio sam napraviti 80m. 🙂 Zaključak je da baš svi programi lažu, čak i OruxMaps, a najviše pogreške naprave dok stojimo ili se muvamo na jednom mjestu dulje vrijeme (sat-dva), odnosno kada nemaju signala (što je u šumi čest slučaj) pa sami popunjavaju “rupe”
Od Jankovca do izlaza na greben Sokoline vodi poprilično zarasla staza!? Ili tamo nitko više ne hoda ili je vegetacilja zbilja odlučila uzeti stvar u svoje ruke. 🙂 Uvjeren sam da je to samo kratkotrajna prevaga prirode nad planinarima…
Na Ivačkoj glavi (912m/nv) sam u tren oko, uživam u igri sa leptirima i čudim se nevjerojatnoj količini procvalog bodljikavog grmlja koga opsjedaju brojne pčele.
Na spustu srećem neka nova lica – ekipa iz Velike (2+1) i raspitujem se odakle/dokle idu, s ciljem zajedničkog nastavka. Nažalost “Beba” iz skupine je izgubila skupe sunčane naočale pa oni imaju plan napraviti “potražnu turu”.
Napuštam ih i već poslije 50 metara nagazim na Cigu! 🙂 Malo ljudikamo, pravimo planove za “1. planinarski maraton”, olajavamo prisutne i sve odustne, i dakako rješavamo misterij naočala koje je pronašao putem.
Na Orahovim vodama Vladimir i njegova gospođa, poslije berbe malina, uživaju u pripremi pileta na ražnju. Nude me cugom, bla bla i ja zaboravim nadopuniti zalihe vode… 🙁
U dva skoka stižem na Mališćak (740m/nv), a iza mene dolazi Željko Seifert – alias “brzi Gonzales”. Slijedi: njam, njam i ljudikanje… Pravim planove za maraton…
U povratku ponovno susrećem trojac sa naočalama iz Velike, predstavim se, nude me kolačima (zbog naočala) stvaramo zajedničku fotku (zaboravljam ih upitati imena – žao mi je) i nastavljam dalje u ISPO maniri.
Malo se služim pomoćnim sredstvima (OruxMaps navigacija) jer me netko iz topline doma u Osijeku prati na zaslonu monitora, i kontrolira mi putanju, čak me i zove telefonom. Davor bi od mene još uvijek pokušava napraviti planinra, ali se budaletina u meni, tome opire… 🙂
Padežki vis (777m/nv), Koprivnato brdo (852m/nv) sa dosada neosvojene strane, hebote k’o da sam bio na Himalaji – bravo ja. 😉 A šta da radim!? Moram se hvaliti kad me nitko drugi neće.
Iznad Jankovca ponovno Cigo, koji je samostalni dolazak zamijenio za društvo i tako “uparen” kreće na put Velike…
Odradio sam preko 22km, iznojio 5 domaćih jabuka i zalihu vode (1,5 litara) jer sam zaboravio dopuniti bocu na “Orahovim vodama”. U konačnici sam zbog H2O gluposti morao skratiti pohod jer nisam imao više dragocjene tekućine. Većinom su to bile poznate i markirane staze, nešto malo uz pomoć OruxMaps programa i malo po azimutu, onako otprilike (nisam ni ja od jučer).
Samostalni pohod je uistinu odvratno iskustvo. Ne ponovilo se! Ako ne prije – vidimo se za MDP 2015. 🙂
Miša Nicinger
