Utvrda Pajštun i Plavecka utvrda
15.06.2015.
Moje prvo ovogodišnje planinarenje u Slovačkoj počelo je sa dvije utvrde u Malim Karpatima.
Krenuo sam prema utvrdi Pajštun. Prošao sam grad Stupava i skrenuo cestom za selo Borinka. Sa strane sam vidio putokaz za Basta Pajštun pa sam skrenuo i nakon 700 metara došao do mjesta gdje sam parkirao auto. Neke žene planinarke su upravo bile u prolazu pa sam ih pitao kako doći do utvrde. A oni su mi rekli da ima bliži put, ali da se može doći i ovuda. Sad kad sam već stao ovdje sa autom, nije mi se dalo ponovo vraćati i tražiti neke druge puteve. Uostalom, imao sam GPS sa koordinatama kamo trebam ići. Navukao sam planinarske hlače i cipele, uzeo štapove u ruke i laganim hodom krenuo prema utvrdi.
Put je bio dosta lagan, blaga uzbrdica kroz šumu. Malo kasnije je uzbrdica bila nešto veća, ali još uvijek sam savladavao bez poteškoća. Cijelo vrijeme sam pratio signal na GPS-u da se ne izgubim. Uskoro sam došao do označene ceste sa markacijama koje su me vodile sve do utvrde.
Utvrda Pajštun se nalazi na visini 470 m/nv. U blizini se nalaze informativne table koje opisuju povijest ovog mjesta. Popeo sam se na utvrdu i uživao u pogledu sa vrha. Utvrda je iz 13. stoljeća, a bila je nastanjena sve do 18. stoljeća dok Napoleon nije pretvorio ovo mjesto u ruševine.
Sa vrha pogled puca na Male Karpate i na selo Borinka koje se nalazi neposredno ispod. A da je ovo mjesto omiljeno za izlete, govori nekoliko ugašenih ložišta (evo, baš sam dobio želju da ispečem koju kobasicu). Ali ovdje se nalazi i jedna spomen ploča na jednog poginulog studenta koji je ovdje stradao 2004. godine.
Nakon obilaska utvrde išao sam potražiti kutiju pa onda nizbrdo prema selu Borinka. Iako mi je auto bio parkiran dosta dalje, izabrao sam ovaj put jer su mi usput bile 3 kutije. Tako sam prošao jedan izvor vode, jedan pogled preko polja i prošao usku cestu koja više liči na kanjon.
Došao sam u selo Borinka i tražio krčmu za osvježenje. Ali, avaj, u selu nema krčme. Šta sad, ostaje mi samo da u trgovini kupim neki sok. Blizu je autobusna stanica pa gledam kad ide autobus da me malo poveze jer sam auto ostavio oko 2 km dalje. Bus ide za pola sata pa sam se odlučio ići pješice. To je bila pogreška. Dok sam išao pješice, počela je padati kiša, a ja bez kišobrana i kabanice. Bome sam dobrano nakisao. Klipsao sam tako oko pola sata do auta i tamo se malo odmorio i prebrisao. A baš tada je i kiša prestala padati. To mi je pouka za ubuduće, nigdje bez kabanice.
Nastavio sam cestu uz rub Malih Karpata. Cilj mi je Plavecka utvrda, još jedna ruševina iz srednjeg vijeka. Kako sam se približavao autom selu Plavecky Podhradok, tako se već iz daljine u brdu uzdiže srednjovjekovna utvrda Plavecky hrad (utvrda po slovački). Prvo sam na cesti tražio neki znak koji označava skretanje prema utvrdi, ali znaka nije bilo. A pošto sam vidio da sam vec debelo prešao do drugog sela, vratio sam se cestom natrag do Plaveckog Podhradka. Tamo sam u jednoj trgovini kupio razglednicu i usput pitao kako doći do utvrde. Ljubazna prodavačica mi je objasnila da moram ići sporednom cestom nekoliko kuća i kasnije da ima znak za utvrdu. Tako je i bilo, drvena oznaka je upućivala na utvrdu. Uskoro sam došao do mjesta gdje sam ostavio auto i krenuo pješice. Trebalo mi je nešto više od pola sata lagane šetnje do srednjovjekovne ruševine. Oznaka na stablu govori da je utvrda na 379 metara nadmorske visine. Iako zvuči malo, treba računati da sam već prošao jednu utvrdu, a ovo mi je bila druga. Staza nije zahtjevna i može ju bez problema proći i umirovljenik.
Došao sam do utvrde i imao sam predivan pogled na okolna sela i vrhove. I ovdje su informativne table, ali samo na slovačkom jeziku pa je strancima teško razumjeti što piše na njima (ali ne i meni). Ova utvrda je nešto bolje očuvana od Pajštuna, a radi se i na rekonstrukciji. Zadržao sam se više od pola sata dok sam sve pregledao. Kutiju sam, naravno, pronašao, ona je i bila cilj ovog izleta.
Na vrhu utvrde se nalazi velika fotografija sa napisima koji označavaju imena i visine okolnih vrhova.
Uživao sam na ovom mjestu oko pola sata, a onda je došlo vrijeme za povratak kući. Trebalo mi je dodatnih pola sata do auta, a prilikom odlaska iz sela, zastao sam još jednom da napravim posljednju fotografiju ove nekoć veličanstvene utvrde.
Moje prvo ovogodišnje planinarenje u Slovačkoj je prošlo gotovo idealno. Posjetio sam dvije srednjovjekovne utvrde, pronašao nekoliko kutija i uživao u toplom ljetnom vremenu uz samo nešto pljuska.
Pozdrav iz Slovačke.
Dr. Zagy
