Osječki Ferivi polumaraton 2024.
13.04.2024.
Osječki Ferivi polumaraton je 2024. godine bio jubilarni, dvadeseti, a k tome još i utrka koja se vodila za državno prvenstvo Hrvatske. Nije iznenađujuće onda, da je utrka danas okupila elitne trkače i poznata imena. Staza je drugačija od prošlogodišnje, a s količinom radova na prometnicama ni ne čudi. Organizatori su se potrudili sa sviračima, preko 20 njih, raspoređenih na različitim punktovima. Kao da su i sami organizatori znali mjesta na kojima se najviše kuka, pa su sve tegobe pokušali utišati glazbom. I to stvarno funkcionira! 🙂
Okrijepa ima poprilično, što je stvarno nužno u ovako sunčan dan, za nas pregrijane i uznojne, a na cilju pretek piva i sendviča. No, propust se dogodio s medaljama – ili su ih volonteri podijelili i onima koji nisu trebali dobiti, ili se pokoja kutija s medaljama zametnula pa su tako posljednji trkači otišli kući samo sa startnim brojem. Mene osobno ne puštaju ozljede pa mi je ovo bila najbolnija, najsporija i najteža utrka.
Moja podrška je bila uz mene cijelim putem, savjetovali su, dodavali magnezij i vodu, kasnije bušili žuljiće. To što mi je bilo teško i što nemam pohvalan rezultat, ne zaustavlja me da se baš radujem uspjesima hrpe svojih prijatelja, brojne ekipe s kojom sam trenirala ranije i svojim ligašima. Zbog njih, zbog ovog mog grada i mojih cesta, sve ovo i ima svoje čari. Do iduće utrke… – napisala je Maja Seguin
* * *
Vidite, ja sam u svijetu trčanja nebitan i nemam trkaći staž na OFPM-u kao Alan Biro, ali trčim značajan niz godina i pratim situaciju oko jednog od najljepših i ponajboljih polumaratona u Hrvatskoj, koji je ujedno i najveći u Slavoniji. Kao i uvijek do sada, naglasak ću staviti na volontere koji su strpljivo i sa smiješkom odrađivali svoju zadaću na uzavrelom asfaltu i “Sunjari” koja nemilosrdno prži, sve češće i dugotrajnije. Nekoliko sati volontiranja, je uistinu hvale vrijedno i zaslužuju svaku majicu, sendvič i priznanje od strane trkača, organizatora i grada Osijeka. Treba sve to pripremiti, pokupiti, posklanjati i ne mrziti sudionike koji na okrepama razbacaju čaše i kore od voća na sve strane.
I sada zamislite koncert na otvorenom, u trajanju od puna 3 sata! I glazbenici su, isto tako, proživjeli pakao skupa sa trkačima, jer hladovine nije bilo ni za lijek, a oni još moraju i beskrajno ponavljati svoje bravure na glazbalima. Sviralo se, poskakivalo, poziralo i uistinu potrudilo oko svakog natjecatelja, od početka od kraja utrke. Big respect!
Prelijepi pješački most iznad Drave u Osijeku, je ove godine po prvi put okićen zastavama zemalja sudionika, što je uistinu lijepo, jer Osječki Ferivi polumarton i Jel trčiš Lega – već dugo nije manifestacija lokalnog karaktera. Trkači dolaze sa svih strana, jer slavonska metropola ima što za pokazati i može ugostiti sportaše i njihovu pratnju. A mogli bi i mene sponzorirati par dana. 😉
Na kraju balade, moram primijetiti da svake godine dobijemo nešto više, npr. prijenosne toalete na startu i cilju, a ove godine je razglas bio pojačan i puno previše. 😉 Ali su nam zato Montana sendviče dijeliti šakom i kapom. Jeeee. 🙂 Sjetite se samo svih onih masnih gulaša, pa manjka kruha, pa bezukusnog graha, silnih tanjura i žlica, prolijevanja i bacanja na sve strane. Sendviči su daleko elegantnije, jednostavnije i kvalitetnije rješenje. A nisu ni jeftini! Startni paket je uistinu prepun, a cijena pristupačna i za pliće džepove. Sve pohvale organizatorima i sponzorima. Ovima što kukaju kako je skupo preporučam “belosvetska” natjecanja da vide tugu kad u startnom paketu dobijete broj i neku pogrešno okrenutu majicu, pa ne znaš jel bi se smijao ili plakao, a platite trocifreni iznos u eurima za kotizaciju!
Bilo je i nekih sitnih propusta (sa manjkom finišerskih medalja za najsporije natjecatelje i malo previše kilowatta u razglasu), ali i daleko veće i puno skuplje manifestacije imaju problemčiće, pa se pada u nesvijest od nestašice vode, voća, hrane… Na OFPM je kotizacija 25,00 € i dobije se uistinu jako, jako, jako puno toga. Usudio bih se reći najviše od svih utrka na kojima sam ikad bio, a bio sam. 🙂
I ne – nisu mi ništa platili da ih reklamiram, nego naprosto slušaju primjedbe i kuknjave trkača i vozača, pa su svake godine, sve bolji i pružaju nam više. Ako se nedajbože pokvare – ima da ih popljujem ovako: PLJUC, PLJUC, PLJUC. 🙂
Zbog uličnih adaptacija i silnih građevnih radova su promijenjene trase polumaratona, pa ove godine nismo imali velikih kolizija sa vozačima, kao u prijašnja vremena. A dobro znamo da nas vozači NE mogu očima vidjeti, iako ti isti zaboravljaju da gradovi i ulice NE pripadaju automobilima, nego svim građanima koji u njima žive, rade, spavaju, rađaju se i umiru, odmaraju, jedu, seru, seksaju se i voze u autima, biciklima, pa tako i trkačima koji jednom (samo jednom) godišnje trče ulicama grada Osijeka. Ne smijemo smetnuti sa uma da trkači nisu došli samo trčati, već i nešto vidjeti, čuti, probati, pojesti, prespavati, potrošiti novac i pronjeti dobar glas o gradu domaćinu i ljudima koji u njemu žive. Slijedeći put malo plješćite, tapšite, aplaudirajte, bodrite, vrištite, cičite, bacajte grudnjake, pa ako treba i kiselo se nasmiješite, i glumite da vam je stalo. 🙂
Ovim putem upućujem čestitke najboljima i šaljem pozdrave na sve strane. Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
P.S.
Fotke možete slobodno preuzeti ako pristupite portalu direktno iz nekog od standardnih web preglednika, a ne iz Facebooka emulatora koji ima mnoga ograničenja.
P.P.S
S obzirom, da većina gledatelja nema ni vremena, a ni strpljenja gledati kompletan video zapis, odlučio sam pokušati napraviti prvi sažetak za TikTok i zaključio kako mi za usporavanje “dobrih scena” treba više od 50 fps, vjerojatno bi bilo dovoljno 100 fps, povremeno i 240 fps, ali bi na taj način sve bilo puno teže u GB, a moj A1 internet i sada bukvalno umire, pa upload video zapisa od 10 GB u Full HD rezoluciji traje nekoliko sati, katkada cijelu noć. Tako da će više rezolucije (2,7k, 4k ili 5k) sa 100 do 240 fps sačekati 5G brzine prijenosa podataka. Vjerojatno ću maraton u Beogradu, snimiti na 100 fps, ali još nisam siguran, jel bude Full HD ili 2,7k. Moram isporabati na Garčin trailu za koji dan… A onda muke po montaži. 🙂 Ipak sam ja elektroničar i IT profesionalac – snimanje mi ide kako-tako, a montaža nikako. Treba dobro zagrijati stolicu, a ja za to više nemam vremena… Plus sva ova snimanja odrađujem tijekom trčanja, znojenja, krajnjih napora na maksimalnom srčanom ritmu u zoni 5, dakako bez naočala i nema ni teoretske mogućnosti da išta podešavam na GoPro kameri u tim uvjetima.
Rezultati:
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
