U potrazi za prvim snijegom
07.12.2014.
Malo je poznato da su Englezi priznali meteorologiju kao znanost tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Da su imali ovako preciznu prognozu kao mi danas, sigurno bi je priznali koju deceniju ranije… 🙂
Ukratko, kiša je najavljena i kiša je padala. Na sreću iznad 600 m/nv znatno slabijim intenzitetom, a na visinama većim od 800 m/nv smo imali i kraće susrete sa zamrznutim kristalima vode.
Na kraju pohoda, kiša je jednostavno prestala! Točno u trenutku kako su meteorolozi to i najavili. Svaka im čast. Bilo bi lijepo da su prestanak kiše najavili za 08:30 sati – možda bi se na startu pojavilo još nekoliko Šapica. 🙂 Ovoga puta samo ja što se Šapica tiče i dakako Davor koji i dalje želi biti u skupini nesvrstanih. 😉
Od pet najavljenih vrhova, samo smo Ivačku glavu pohodili dva puta, Koprivnato brdo, Šibovito brdo i najviši vrh Papuka istoimeni Papuk – samo jedared. Pokraj kote 862 na Ponorima smo prodefilirali, a kota 891 mi ostala nekako zamagljena, možda smo bili, a možda i nismo…
Na startu smo imali srdačne susrete sa planinarima iz Požege (komada 3 – Anita, Miro i još netko) i Virovitice (Mirjana) plus potražni pas komada 1. Ta je mala planinarska nakupina došla sa ciljem izviđanja i pripremanja terena za MDP 2014. Nakon pet sati hoda oni su i dalje bili na terenu, a mi smo krenuli doma…
Pregazili smo 14,62 km, na temperaturi od prosječno 2°C. Vidjeli nismo baš ništa s obzirom da se magla ili bolje rečeno magluština moga nožem rezati. 🙁
Još uvijek ima cvijeća, u pjenu zakamufliranih puževa i pokoja jadna i zacijelo gladna srna (komada 3) koje su pukom srećom ili lukavštinom izbjegle one zločeste likove sa puškama.
Bilo kako bilo mi smo bili, što i vama od srca želimo. 🙂
Miša Nicinger
