Kutjevačko Martinje 2019. (Pohod kišobrana)
10.11.2019.
I dok većina planinara iz brojnih hrvatskih gradova i nekoliko susjednih država (BiH, Srbija, Mađarska) putuje doma poslije hodanja, druženja i cuganja – idemo mi odraditi jednu brzinsku reportažu sa Kutjevačkog Martinja ili bolje rečeno Pohoda kišobrana. 🙂
Iako stara izreka kaže: “Po jutru se dan poznaje” danas se pretvorila u “Po noći se jutro poznaje” jer cijelu noć cmolji kiša, koja se ujutro pojačala, a smirivanje nastupa tek iza 11 sati i na kraju ostadoše samo oblaci bez snage za plakanje. Tako nekako…
Ali to nije sve! Imali smo danas hladnoću i blato, no puno više dobrog raspoloženja, osmjeha, razgovora. Neprestano se grickalo, pijuckalo, poskakivalo, naslikavalo… Sve u svemu jedna lijepa, velika, razgovorljiva planinarska nakupina, snošljiva spram mojih nasrtaja. Ukratko, cure i dečki su vrlo druželjubivi, uostalom kako planinarima i dolikuje. 🙂
Niti jednog trenutak se baš nitko, nije požalio na vremenske prilike ili skliske staze, odsustvo pogleda (osim onog na Novi Mitrovac) ili zbog magle i odsustva sunca… Iako ne pijem alkohol, jedini sam kukao što više nema kuhanog vina na stazi i negodovao zbog sivila jer će mi fotke biti bljutave i bez sjaja, a svi ti ljudi su bili sretni i zadovoljni. Neprocjenjivo!
Mnogima je danas bilo lijepo na Krndiji, a samo su Beograđani požalili što nisu došli na nekoliko dana, jer imaju želju posjetiti Jankovac, taj prekrasni biser Papuka. Skakavac napokon ima obilje vode i sigurno radi veliku buku, dok vodene kapi pretvara u izmaglicu…
Turistički gledano Kutjevačko Martinje je pun pogodak ponajviše zbog solidne organizacije, lijepog dočeka i gostoprimstva, obilja besplatne hrane (mislim na doručak), cuge, prirode i rekao bih jako dobrih gostiju. 🙂 Hvala, hvala. Molim, molim. 😉
Hodao sam (i trčao) najdulju stazu i jedva nakupio 10,4 km. Iako je sve skupa bilo 12 – 13 kilometara, ali sam više puta slučajno zaustavio Forerunner uru pa mi je GPX trag kraći. Većina planinara je otišla na kraću stazu, točnije na obilazak Kutjeva i vidikovca sa kojeg se pruža pogled na vinograde i dijelove naselja. Nije im za zamjeriti.
Kiša, hladnoća, dugotrajno stajanje na +7°C zbog odgođenog starta, pa nekoliko “spontanih” zaustavljanja Garmin sata i na kraju probijanje skoro novih Mizuno patika sa GTX membranom za trčanje, rezultiralo je psovkama i mrzovolji (srećom bez krvi). Na kraju sam sve ostavio u video zapisu, jer mi je pun kufer neodgovornih pripadnika ljudskog roda koji ne vode računa ni o čemu. 🙁 Kome pravo, kome nije, zabole me. Nikad ne bacam smeće, osim organskog, pazim na sve što druge može smetati ili ugroziti, i u konačnici volim cijeli svijet. Mogli bi se i drugi tako ponašati.
Nego da mi svršimo u pozitivnom tonu. 😉 Upoznao sam pregršt dragih ljudi iz Splita, Banja Luke, Travnika, Prnjavora, Sarajeva, Beograda, Novog Sada, Šapca… Razgovarao sa mnogima iz Požege, Osijeka, Virovitice, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Đakova… I kad sve sumiram – ponio sam doma tonu i pol, ako ne i dvije pozitivnih dojmova. Unatoč nebeskom sivilu na zemlji je bilo žuto, crveno i rumeno. 😉 Žene su ženstvene i mnogo zgodne, a muškarci su svi neki dlakavi, mišićavi i znojni. Ma fuj. 🙂
Nešto od toga je zabilježila moja slabašna tehnika u obliku video zapisa i galerije fotografija. Bacite pogled ili dva i izaberite ono što vam se sviđa. Ne košta ništa, a ni navođenje izvora nije obvezno.
Lijep pozdrav na sve strane Dunava, Drave i Save. Do novog manje ili više znojnog susreta ostajte mi dobro, a kad se ponovno sretnemo, ne zamjerite što zaboravljam imena, gradove, razgovore, vas je tako mnogo, a ja sam tek obični planinar, trkač, biciklist, fotografski entuzijast i dakako vaš hodajući reporter. 🙂 Ako želite više, obratite se Mirku Cenbaueru. On je pravi frajer, a ne k’o ja, 😉
Miša Nicinger
