26 Šapica & 26 kilometara
22.04.2019.
Sad kad gledam ovaj naslov mislim si mogao je svatko od nas odraditi po jedan kilometar, a ostatak vremena provesti u jednoj od vikendica uz vinograde. 😊 Nakon hamletovskih dilema prethodnog dana ipak odlučujem da ću doći iako me malo straši kilometraža i popis svega što ćemo obići u tih otprilike devet sati pohoda. Vodič Ivan je nazvao ovu rutu kolektivnim samoubojstvom pa nam je odmah bilo jasno da nas čeka puno toga. 😊
Ukupno dvadeset i šest Šapica se okupilo ispred Vinarije Galić, bilo je Osječana, Požežana, domaćih iz Kutjeva i naravno – nas Brođana.
Nakon naslikavanja ispred dvorca Turković krećemo prema Vili Vidikovac i Dobroj vodi, šetnja je i dalje ugodna i ne pretjerano naporna. Prvi teži dio je uspon na Petrov vrh (701 m) koji je poprilično strm, ali vrh je u šumi i nema nikakvog spektakularnog pogleda, što je malko razočaravajuće, jer ako umrem i reinkarniram se par puta za vrijeme uspona očekujem da za nagradu bar uživam u pogledu. Ovdje smo ipak uživali u pauzi za pojesti, popiti i družiti se, a ni to nije za baciti.
Nakon uspona na Petrov vrh uspon na Kapavac (792 m) djeluje kao piece of cake. Ondje radimo dulju pauzu (dulju čak i od osam i pol minuta) za ručak i neki od nas koriste dio pauze za penjanje na ne baš stabilnu drvenu piramidu odakle je lijep pogled. Kapavac se iskupljuje za nedostatak istoga na Petrovom vrhu.
Nakon Lipa, Rogin(og) kamena (kamenčina s predivnim pogledom), Cugerlanda (ne zaj…m se, stvarno se tako zove) i Džambinog dvorišta gdje smo uživali u vinu (hvala na gostoprimstvu 😊 vraćamo se u centar Kutjeva.
I sad sjedim s muskulfiberom u nastanku i razmišljam što mi je to trebalo kad sam mogla dan provesti mnogo opuštenije, ali mislim da svi koji dolaze na planinarske pohode znaju odgovor. Jednostavno je lijepo provesti dan daleko od problema, obveza i svega što nas smara u svakodnevnom životu i uživati u druženju, a donekle i u testirati vlastite granice izdržljivosti.
Doviđenja do sljedećeg pohoda. 😊
Ana Rosandić
Kako opisati današnji pohod na Kutjevo…. 😊 Odnosno Kutjevačku obilaznicu, što bi značilo samo zrak, priroda i šuma.
Pa počnimo s ranojutarnjim buđenjem i čekanjem prijevoza kraj hotela Art u Slavonskom Brodu, gdje me prijatelj Tomo dočekao. Nakon što me pokupio, nastavili smo po nastavak ekipe (Slatnik i Gromačnik), kako bi smo okupili mlade Brođane željne zanimljvih i intenzivnih tura poput tura koje vode Šapice.
Današnja ruta bila je Kutjevo i 26 km kutjevačke obilaznice po Papuku/Krndiji.
Ne znajući što me točno čeka, zaputila sam se sa svojom veselom ekipom iz Broda u taj pohod. Ipak, smo mi wannabe visokogorci i potrebna nam je kondicija.
Započeli smo laganim tempom od dvorca Turković/Vinarije Galić kroz ulice do šumskog puta do prve postaje Vile Vidikovac gdje su pale prve slike pogleda na dolinu i prvi komplimenti naših planinara mladim nadama. 😊 Ne obazirajući se na te komentare, nastavili smo dalje prema Petrovom vrhu koji je zapravo jedan od strmijih vrhova na ovom području i bez obzira na kondiciju zahtjeva jednu dozu koncentracije. Makar, penjući se kroz taj uspon, razmišljala sam, Lejsa, zamisli još da na sebi imaš dereze, cepin i veliku ruksak. Tu sam došla do zaključka da ne treba uopće precijeniti planinarske ture i staze (bez obzira na nadmorsku visinu). Nakon osvajanja Petrovog vrha, gdje smo napravili malu pauzu i izmijenili koju veselu poštapalicu, nastavili smo hodati još jedno 60 minuta dalje prema vrhu Kapavac gdje nam je vodič Ivan obećao da će to bit mjesto duže pauze i ručka. Možete zamislit kolika je to sreća bila kada znaš da si od ručka odvojen samo 60 minuta. 😊
I tako smo puni želje da se dobro pojede ono što smo pripremili u našim ruksacima, stigli na Kapavac, pobacali ruksake, izvadili klopu i krenuli u rješavanje svega što se nalazi u našim ruksacima. 😊 Kada smo riješili ”taj” problem objeda, zaputili smo se dalje prema Dobroj vodi, Planinarskoj kući Mlaka i još pojedinim destinacijama do kojih smo hodali bez previše komentara da je to teško ili naporno, da nas nešto boli itd. To je ono što grupicu Šapica čini posebno. Koliko god kilometara da prođemo uz intenzivan ritam, nitko se se buni i svi uživamo u druženju, hodanju i prelijepom pogledu koji se pojavi tu i tamo kada stignemo na odredišta.
Nakon što smo obišli 26 km i zasluženo se odlučili isprobati domaću kutjevačku graševinu u dvorištu gospodina Džambe ss prekrasni psom Gitom. Možda bi ovaj tekst bio prije gotov, da nas nekolicina Brođana nije odličila isprobati još koju čašicu vina na putu prema doma.
Samo mogu reći da smo se lijepo zabavili te d a ćemo opet doći . Preporučamo svakom tko ima dosta visok prag tolerancije različitim karakterima ljudi te želju za intenzivnim pohodima da se pridruži veselim Šapicama koje prihvaćaju sve!
Jedva čekam novu turu! Ljubi Vas sve.
Lejsa Jakupović
Biti ću kratak…
Temperatura u hladu +24°C, a na Suncu puuuno više, moram priznati da me lagano pukla sunčanica, jer boli me glava i oči. No, zahvaljujući ekipi dan je potekao u savršenoj harmoniji i pohodu kakav se samo poželjeti može. Nula snijega, ništa kiše, nimalo blata, vjetar tek da nas rashladi, jedino je naša lokalna zvijezda nemilosrdno pržila. Kao da je početak srpnja mjeseca.
Na startu dobro poznat lica i nekoliko novih iz Osijeka grada: Iva, Robert, Danijel. Dobili su Šapice. Dakako i Lejsa je uzela dvije (malu za ključeve, veliku za ruksak) po sistemu uzmi dok ima. A nema da nema, može samo da nestane. 🙂 Ukratko, ima i biti će – dok u meni snage ima. 😉
“Kutjevačka obilaznica” je primjer sposobnosti HPD “Vidim” iz Kutjeva, svekolikog članstva i turističko-poduzetničkog duha koji vlada u Kutjevu.
Obilaznica je zanimljiva i na momente zahtjevna, ima ~26km a zbog brojnih pauza su naši Garmin satovi uglavnom pribrojali 2km pa smo u konačnici svi sa pametnim uricama za rezultat dobili 28km, što dakako nije točno. Orux Maps ne laže. Valjda…
Na startnoj crti nas je pozdravio Mirko Cenbauer poznati kutjevački fotograf i izvjestitelj kakvog nema na daleko, a tijekom pohoda su nas ugostili Antun Koren – Srećko, u vikend kući prije Cugerlanda, i pred sam kraj naš šaponja Predrag Džambo, u obiteljskoj kući.
Hvala svima na ugodnom druženju i snošljivosti spram kamere, a specijalne zahvale idu Sandri i Anamariji na turbo ukusnim kolačima & kuglofu, koji su nas čekali na cilju, te smo ih u slast izlomili i popapali. Bilo je pravo dobro. 😉
Pozdrav na sve strane, a do nekog novog znojnog susreta – ostajte mi dobri i zadržite osmijeh na licu jer tako je lijepo biti sretan.
Miša Nicinger
