10. godina Šapica (1. dio)
28.10.2018.
Jedan prekrasan jesenji dan otvoren je na sjećanje o začetku „Šapica“ i o proslavi „okruglog“ 10. rođendana koji ćemo kao ekipa slaviti kroz nekoliko hodnji u narednim tjednima. Danas smo hodali od orahovačkog jezera preko stjenjaka Rustine i Sokolina do Manastira sv. Nikole i najvišeg vrha Krndije „Kapavca“ nazad do jezera. Okupila se šarena ekipa sa ipak nešto brojnijim ženskim dijelom.
Suho i ranojesensko vrijeme je povremeno otežavalo spuštanje strmim dijelovima, međutim dobrom organizacijom smo sve vrlo dobro savladali. Promjena sata nije nikoga zbunila i svi smo došli dobro odmoreni i spremni. Na kraju se samo kratko osvrćem da sam vrlo ponosan na sve sudionike na hrabrom i dosta lakom savladavanju današnje rute.
Tomislav Brkić
Današnji dan je doživio preokret, onaj predivni istinski, prvo pravo pentranje 🙂 po stjienjacima Rustine i Sokoline. Tko nije probao neka proba ili će mu biti žao. Bila sam pozvana na planinarenje, na proslavu 10. godina od osnutka Šapice.
Šapice okupljaju ljude koji vole šumu, ravninu, istaženo i neistraženo, a ništa ljepše od organizirane širine. U cjelini sa svih aspekata društvenog, fizičkog, psihičkog, ljubavnog ili ne, ostali smo vjerni prirodi jer ona je temelj življenja, umjetnosti, divljina…
Šuma nas je nahranila, podarila vodu sa izvora Iskrice, kažu tko kuša da će se oženiti… hmm… tako se put nastavlja sa količinom šuškavog lišća koje vibrira od boja… Kapavac za još par predivnih pogleda i koja slikica, ono tko šta voli. Volim sve što je i što još nije, da otkrijem. Želim, jer što jedno planinarenje napravi to je želja da opet budem ono iskonsko, prirodno biće. Hvala svima što jeste ljubitelji planinarenja. Pozz ekipo…
Monika Bizik
Startamo i završavamo pohod na temperaturi višoj od 20°C stupnjeva. Tijekom hodnje imamo +25°C i nešto malo vjetra, nimalo blata i niti kapi kiše unatoč najavama. Šuma je uistinu prekrasna, a nevjerojatno žuto lišće još uvijek stoji zahvaljujući izostanku mraza.
Ali to nije sve. Danas se dogodilo ono što već neko vrijeme priželjkujem. Uspio sam povezati planinare i trkače. Došli su nam Našičani: Monika, Krešo & Vesna, a tu je i jedno novo lice Mario (ne znam odakle). Svi su učlanjeni u Šapice i nadamo se opetovanim hodnjama, po bespućima Psunja, Papuka, Krndije, Dilja i Požeške gore. Od Trkača tu je jedan bivši Treker & Trailer – Tomislav od kojeg očekujem makar sudjelovanje na Božićnom Krndija Trailu. Do tada mora hodati i skakutati. 🙂
Neću puno pisati. Pred vama je video zapis i foto galerija, a to je dovoljno za pregledavanje i vaše kritičke osvrte. Iz Švicarske je stigla kratka i lijepa video čestitka Šapicama, od naše Marije.
Nažalost druge su šapice bile spriječene pa smo ostali bez snimka iz zraka (Nad + DJI) i dodatnih zapisa sa zemlje (Velimir + GoPro5). Dio šapica je bolestan, dio opravdano odsutan, neki se obučavaju za vodiče…
Bilo kako bilo 1. dio u povodu 10. godina od osnutka Šapica je uspješno odrađen i nadamo se da će do kraja godine i ostali zaljubljenici, vodiči, sudionici, simpatizeri sudjelovati u zajedničkim pohodima.
Unatoč tome, danas se na jednom mjestu okupilo 13 šapica. A kako saznajemo bilo nas je još i svi smo hodali po Krndiji. Važno je da nas ima, i da smo aktivni. 🙂
Tijekom spusta Tomislav prvi kreće trčati pa trkači zdušno prihvaćaju i odrađujemo nekoliko stotina metara, iako nije lako trčati u gojzericama i sa teškim ruksakom na leđima, nakon čega su i drugi “traileri” prihvatili i spustili se biciklističkom stazom (Monika, Vesna, Ivanka, kum Ivica, Vlatko, ja).
Većina skupine je odradila 16.2km i neizmjerno uživala u svakom trenutku uspona i spusta. Dio sudionika se odmetnuo i hodao mrvicu manje.
Uistinu lijep pohod, druženje i zezanje. Vidimo se uskoro opet…
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Vlatko, Marina, Mira, Ivica…
