Muk, huk i luk
16.03.2014.
Današnji pohod u nula devet sati i nešto sitno minuta na lokaciji “Anđina koliba” započeo je vrlo hladno i pomalo razočaravajuće. Naime, pola naše nevelike ekipe nije ponijelo: jakne, kape, rukavice, šalove, dekice, termofore, kalorifere i slična pomagala pa se studen na brzinu počela uvlačiti u kosti i međunožje. Umjesto zadovoljnog frrr uzvikivali smo grrr i brrr. 😉
Srećom ubrzo smo krenuli na siloviti uspon: Koprivnato brdo, Ivačka glava i sve dalje na jug, što je za posljedicu imalo naglo dizanje temperature tijela, sa 36 na otprilike 39,5°C.
U međuvremenu se popravilo raspoloženje ali i svekolike vremenske prilike. Pojavilo se sunce, ptičice, bube, pauci, komarci, mravi, vrapci i žmarci. 🙂
Ne znam kako je vama bilo ali nama se dan pokazao idealnim za boravak na planini, hodanje, ćakulanje, branje srijemuša, šumske susrete sa planinarima ih svih krajeva svijeta: Osijeka, Jakšiča, Velike, Zagorja i nekih drugih manje poznatih krajeva.
Kao i često puta do sada, negdje na pola pohoda pojavio se naš Miroslav u pratnji Davora iz Osijeka sa kojim već dugo, dugo, nismo hodali niti razgovarali, osim dakako virtualno.
Upriličili smo zajednički ručak na prekrasnom Stražemanu. Sendviče smo začinili slasnim mljackanjem ali i mladim & turbo ukusnim medveđim lukom, a potom kutija keksa sa 23% prhke čokolade, slasnim čokoladicama koje je Miroslav opet ponio (sram ga bilo) dok su drugi uživali u kavi, štrudlama sa sirom i bundevama, jabukama, izležavanju na suncu i vjetru u kosi…
Rijetki pojedinci poput autora teksta iskoristili su gužvu i nepažnju kako bi snimili nekoliko kilometara filmske vrpce jer netko mora ostatku šapica pokazati što se događalo i kakve dogodovštine su propuštene zbog tamo nekih krstitki, rođendana, utakmica, serija i što ti ja znam. 😉
Evo neću više gnjaviti – bacite pogled na fotke i video zapis, a zatim napravite iskorak i pohitajte u planine. Ne zaboravite da u slijedeću nedjelju dolaze nebrojeni zaljubljenici na manifestaciju znanu kao “Papučki jaglaci” gdje će svi stari i mladi, a mnogi i po prvi put u životu hrabro zakoračiti u čarobni svijet planina, uspona i padova, nekih čudnih i dragih ljudi koji baterije ne pune na struju nego na znoj lica svog.
Pozdrav svima i vidimo se.
Miša Nicinger
