Mlaka i topla Lipe moja
26.12.2017.
Planinari oduvijek imaju neku svoju filozofiju i pogled na svijet, pa tako i na blagdane odnosno na neradne dane. Radoholičarima, čudacima i zaljubljenicima u prirodnu je svaki božji dan “radni” i pogodan za boravak u visokom gorju. Ako tome dodamo činjenicu da su Šapice malo luđe od prosjeka, stvoreni su idealni uvjeti za svakodnevno lutanje po šumama i svekolikim slavonskim gorama. A kako saznajemo nismo bili jedini. 🙂
Odradili smo rutu: Kutjevo > planinarska kuća Mlaka (552 m/nv) > Lipe (760 m/nv) > Rogin kamen > Lipe > Stari grad > planinarska kuća Mlaka > Kutjevo. Tako nekako. 🙂 Ukupna duljina blizu 19 km.
Nije loše za sve one koji ovih dana nisu ustajali od blagdanskog stola, a niti za one koji su tijekom tih istih dana: hodali, trčali, trekirali, biciklirali, planinarili… 😉
Odmah na početku prolazimo kroz prekrasno kutjevačko vinogorje, bacamo pogled na Mitrovac i Novi Mitrovac koji se vide kao na dlanu. I nastavljamo sa smiješkom na licu što zbog sunca i miline, što zbog dobrog društva i šumske tišine. Dobro, dobro, sve to je kamerman iliti snimatelj uspješno remetio svojim ofucanim šalama i doskočicama, glasom, zoomom i fokusom, ali što da se radi. Dokumenti vremena se moraju stvarati, publicirati i distribuirati po bespućima interneta.
Došla su mnoga poznata lica i jedna nova friška šapica (Vlasta iz SB) koja je šutke hodala i strpljivo, poput ostatka obitelji Đurić, podnosila napore i naporne. 🙂 No kada je riječ o pisanju priče nije se dala preveslati poput naše Janett. 😉
Ostali su manje više standardni (Osječani, Požežani, Brođani, Kutjevčani), plus nekoliko mladih i zgodnih povratnika koji nemaju vremena biti Šapice, no stalno ili bolje rečeno povremeno nam se vraćaju: Vlatko, Vlasta & Nikola. Lijepo od njih što su došli, i od nas što smo ih prihvatili kao da nisu nikad ni otišli. 😉 Sve skupa 15 planinarskih entuzijasta i nula pasa.
A svi drugi su nam nedostajali! Barem meni. Da, da… i ljudi i zvijeri. I zato slijedeći put ne tražite zaklona i izgovora… Sendviče umotajte, kavicu skuhajte i hop-hop na noge lagane i prihajajte u planine jer tamo nema zime ojlaalalaojlala…
Nikome od prisutnih se nije dalo upisivati u planinarske bilježnice (te ružan rukopis, te ne znam imena, te slomila sam nokat, i tako…) pa osim tragova šapa u blatu – nismo ostavili drugog traga našeg današnjeg boravka u okolici Kutjeva.
Dan je bio lijep, sunčan, topao, suh. Školski primjer prekrasnog i ugodnog dana za hodanje, no i potpuno atipičan zimski dan u planini. Ni snijega, ni blata… Tek mrvica vjetra koji je imao ledeni prizvuk…
Lijep pozdrav svima, na svim meridijanima. Hvala vam na ranom buđenju i ugodnom krndijskom druženju.
Miša Nicinger
p.s. Parking pokraj dvorca više nije dozvoljen za korištenje. Naime, novopečeni kapitalisti su odlučili zabraniti svima pa tako i planinarima ostavljanje automobila pokraj ograde dvorca. Sramotno, ali neka im bude…
