Gorska klima
07.07.2013.
Umjesto najavljene kiše, koja je obeshrabrila dio Šapica, na Krndiji nas je dočekalo nekoliko desetaka tisuća leptira i mali milijun, ako ne i cijela dva milijuna skakavaca, a zatim nekoliko tona: mente, stolisnika, kantariona, preslice i zamislite matičnjaka. Razne trave koje još uvijek ne prepoznajemo – uopće neću spominjati, ali ima dana…
Ovoga je puta naša mala ekipa dobila pojačane čak iz metropole! O da, riječ je Ivani poznatijoj kao Guggy, koju smo prije pola godine vodili u laganu šetnjicu od Jankovca do Ivačke glave.
Danas je Guggy bila na čelu trojca koji je od Duzluka svladao uspon do Ružica grada i nastavio sve do Kapovca, pa nazad preko prijevoja, izvora Iskrica i manastira sv. Nikole do jezera – sve to za 4 sata i nešto malo minuta hoda. Voda na Iskrici je upravo štrumftastična! Kako može biti samo onako čista, pitka i hladna – milina jedna, a malo niže divlja trešnja. Joj, kako smo se naklopali…
Osim brojnih životinjskih vrsta imali smo čast i zadovoljstvo ljudikati sa prekobrojnim osječkim planinarima u trenucima odmora i priprema za okretanje kobasica i slanine na žaru. S obzirom da su Osječani bili na spustu, žedni & gladni i željni kupanja na jezeru, izmijenjali smo nekoliko kurtoaznih rečenica i nastavili uspon na vrh Krndije. Da su kojim slučajem išli prema vrhu – vjerojatno bismo udružili snage i malo više vremena proveli u njihovom društvu, upamtili imena, prezimena i zanimanja. Dobri su ti Osječani, ali ako ćemo pravo Osječanke su puno bolje. 😉
Na vrhu nas je dočekala mokra upisna knjiga i ustajala voda jer netko slučajno ili namjerno nije zatvorio metalnu kutiju u kojoj se nalazi žig i druge sitnice. 🙁
Iako je novi hrastov vidikovac na Kapovcu postavljen prije više od 6 mjeseci, prvi put smo bili na njemu i vidjeli baš sve u u krugu od pola kilometra. 😉 Niski oblaci su naprosto prolazili pokraj nas i zasjenili nam pogled na okolicu. Drugi, treći ili peti put će zacijelo biti prekrasan pogled na sve strane Slavonije.
Kišne kapi koje je Vakula sinoć nagovijestio – nismo vidjeli, niti osjetili, ali smo zato na tlu povremeno proklizavali i susretali king size puževe kako bauljaju šumskim puteljcima što je bio siguran znak da je kiše padala u zadnjih 24 sata.
Prilika je to da podsjetimo sve Šapice (i one koji će to tek postati) kako ne treba slušati niti gledati vremensku prognozu prije odlaska na pohod. Planina ima vlastitu klimu odnosno način da vas usreći i izmami osmjeh na licu ma koliko ono bilo znojno i crveno. 😉
Drage naše Šapice i Šaponje, ma gdje bili i što radili, mi se nadamo ponovnom susretu sa vama i ne zaboravite da poslovica “Po jutru se dan poznaje” – odavno više ne vrijedi!
Miša Nicinger
