Nuclear story and Stojanov grob
13.01.2013.
Iako naslov priče sugerira nešto loše i krajnje opasno (Nuclear story), a zatim misteriozno i neistraženo (Stojanov grob) budite bez brige – sve to pripada skupini priča za plašenje male djece, nešto poput vilenjaka i baba roga… 🙂
Veću dozu radioaktivnosti smo uz pomoć geigerovog brojača izmjerili u našoj dnevnoj sobi, a lokaciju Stojanovog groba unatoč brojnoj ekipi koja se “razvila u strijelce” – nismo uspjeli pronaći. Ponovimo još jednom da na zloglasnom lokalitetu Kadimlija u gornjem toku Koturičke rijeke nema nikakvih izvora radioaktivnosti! Brojač je šutio cijelim putem: Kreševina, Čučevo, refleksna ploha, bivše selo Grđevica poznato po rođenju hajduka Maksima Bojanića po kojem je špilja na Jankovcu dobila ime.
Da su ISPO (Istraživačko Slavonsko Planinarstvo) susreti kvalitetno osmišljeni znaju ne samo vrapci na granama, već i svi sudionici ovakvih pohoda. Ipak i unatoč svemu – jučerašnji pohod je velikim odazivom planinara iznenadio organizatore i sve sudionike. U odnosu na uobičajenih 10 do 12 zaljubljenika u planine na startnoj crti se okupilo ni manje ni više nego 37 planinara!
Dolazak kolone vozila iz smjera Požege prema Pakracu u Mijačima je na trenutke izgledao poput parade pijanstva i kiča, poznatijeg kao svadbena povorka. Nedostajali su samo cvjetni aranžmani i zaglušujuća buka sirena. 🙂
Vaše su Šapice iako oslabljene (bez Ivana, Jasne uno i Jasne due) krenule sa čak 9 pripadnika svoje vrste! Stigli smo prvi u Mijače i slavodobitno iščekivali ostatak ekipe (bravo mi). Pobjednički osmjeh na licu skinuli su nam cure i dečki iz Slavonskog Broda koji su oformili ekipu od čak 12 planinara & planinarki. Svaka čast Brođani! Sad kad znamo da vas toliko ima, da ste tako mladi, lijepi i pametni – nećemo vas više zvati da nam ne kvarite prosjek. 😉
Umjesto standardnih 8-9 sati hoda koliko ISPO ture uobičajeno traju, zbog dugačke kolone naši su vodiči odlučili skratiti putešestvije na tričavih 6 sati i 30 minuta. S obzirom na česta mjerenja radioaktivnosti i edukativne stanke prehodali smo samo 18-ak kilometara Ravne gore.
Zahvaljujući slabijem tempu upoznali smo mnoga nova lica i poslije dugo vremena prozborili koju mudru sa starim planinarskim prijateljima iz prošlih vremena.
Oni koji su dulje sa nama znaju da je bez pomoći taxi službe i/ili silnog vozikanja vrlo teško napraviti pohod koji bi zadovoljio sve sudionike, pri čemu je najveći problem zatvaranje kruga u jednoj točki na kojoj se nalazi start/cilj. Upravo stoga ISPO iziskuje znatno više organizatorskog umijeća i truda od sudionika. To znači: ranije ustajanje, dulje vožnje od mjesta boravka do startne crte, više hoda, lutanja, čekanja, razvoženja, potrebne su veće rezerve hrane, obvezne su čeone lampe jer nekada pohodi završavaju iza ponoći…
Najbrojniju ekipu iz Slavonskog Broda predstavljaju: Antonija (1.), Irena (2.), Ivan (3.), Ivana (4.), Ivica (5.), Josip (6.), Krešo (7.), Miroslav (8.), Nikola (9.), Sanja (10.), Tanja (11.) i Zoran (12.).
Boje malo manje brojnih Šapica iz slatinskog kraja branili su: Antonija (13.), Darko (14.), Dejan (15.), Ivona (16.), Marijan (17.), Mario (18.), Miša (19.), Nikolina (20.) i Romeo (21.).
Požeška Zlatna dolina uvijek ima dobar planinarski tim: Davor (22.) Požeški, Josip (23.) alias Cigo, Emina (24.), organizator Josip (25.) alias Joza, Melisanda (26.) alias Nova TV 😉 Miroslav (27.) koji vrlo često hoda sa Šapicama, Sadik (28.) i Suzana (29.)
Pleternica ima malo predstavnika ali zato svatko vrijedi za dvoje: vodič Miro (30.) alias Papa Štrumf i prva dama Anita (31.)
Iz Našica nam se pridružio Gabrijel (32.), iz Virovitice Mirjana (33.) i vjerna kuja Biba, iz Kladara Mijo (34.), iz Pakraca vodič Mirko (35.). Za kraj ostavljam maskotu ovog pohoda Mariju (36.) iz Bjelovara, koja radi u Požegi i jako voli jednog dečka iz Slavonskog Broda.
Unatoč svim našim nastojanjima uspjeli smo zagubiti jednog sudionika odnosno njegovo ili njezino ime. 🙁 Neka nam se NN javi i objelodani sve o sebi: ime prezime, broj godina, bračni status, primanja, želje, očekivanja,… možda možemo učiniti nešto da to promijenimo. 😉
Mnogima je žao što se nije pojavio nitko iz Osijeka, više Našičana, Virovitičana, Žare i njegove cure iz Pakraca, nedostaju nam mnogi ISPO-vci iz Požege i svi vi koji poput meteora na trenutak planete i brzo se ugasite…
Zahvaljujući iskustvu sa dosadašnjih ISPO pohoda, konstatiram da smo imali lijepo vrijeme, dobru i laganu stazu prilagođenu velikoj i dobro raspoloženoj ekipi.
Hvala svima na ugodnom druženju, organizatorima na pozivu i realizaciji, fotografima na ustupljenim fotkama (Antonija, Dejan i Nikolina).
Do novog znojenja sa vama. 😉
Miša Nicinger