MDP 2011.
11.12.2011.
Međunarodni dan planina
Zaljubljenicima u planine svaki je pohod pa tako i “International Mountain Day 2011. – Crni Psunj” povod za druženje, boravak u prirodi i hodanje sa istomišljenicima. Ove je godine “Međunarodni dan planina” proslavljen pohodom sa ISPO grupom na izvor rijeke Orljave i arheološko nalazište Rudine.
Dio teksta sa “flajera” koji smo dobili od organizatora kaže: “Orljava je lijeva pritoka Save. Izvire na 830m/nm na lokaciji Dobra voda, Radovanić lanišet na Psunju, a utiče kod Slavonskog Kobaša na 90m/nm u Savu. Δh = 740m što je značajno za tekućicu “ravne Slavonije”. Orljava je dugačka 91km i nije plovna. Značajniji pritoci su: Veličanka, Brzaja, Orljavica i Londža. U Pleternici se obrušava preko poznatog 6-metarskog slapa. U prošlosti je iskorištavana za pokretanje mlinicica i el. generatora. Rudine su jedan od najpoznatijih arheoloških, povijesno-umjetničkih i crkvenih spomenika na prostoru Slavonije, ali i cijele Hrvatske. Benediktinski samostan Sv. Mihovila nastao je u 12. stoljeću kao i romanička crkvica uz njega. Rudine kao romanički spomenik nemaju umjetničkih analogija na prostoru Balkana, a i šire. Najpoznatiji su kameni spomenici Rudinske glave koju sačinjava 20 kamenih konzola izrađenih u obliku ljudskih glava, odnosno cijelog ljudskog lika, na vrlo osebujan i jedinstven način, koji je ujedno i najbogatije ostvarenje romaničke plastike u kontinentalnoj Hrvatskoj.”
A evo i kako je Psunj opisao Gjuro Szabo u “Tri benediktinske opatije u županiji Požeškoj”: “I ona je na brdu, pravi je majstor odabrao baš ovu točku za gradnju samostana. Nad bijednim Čečavcem još su danas ostaci tamo, gdje vojnička karta bilježi “Grad”. Selo je napučeno pravoslavnim žiteljima, valjda iz Bosne doseljenim. Još je u rimsko doba moralo ovdje biti kakovo naselje, jer je tu nađen nadgrobni spomenik koje se danas u N. Gradiški nalazi. I jest veličajan položaj. U zaleđu mrki Psunj, mrk kao nigdje drugdje, a pred tobom puklo ravno požeško polje sa bezbrojem sela i zaselaka.”
Julije Kemf u “Požega – zemljopisne bilješke iz okoline” piše: “Kad se Psunj smrkne, a njegove uvale zadime gustom maglom, dugo se čeka vedro nebo. Kad se opet očisti obzorje, milota je baciti pogled na rumeni žar zapadnoga horizonta, gdje nad vitlastim vrhuncima Psunja pada sunce Požegi i cijeloj kotlini na počinak.”
* * *
Što dodati tekstu sa “flajera” (ma što to značilo) 🙂 našem video zapisu i prepunoj fotogaleriji? Ništa osim da nas je bilo preko 80 iz svih dijelova Slavonije i naše metropole, da je iz Slatine na pohod došlo samo nas troje (Mario, Ivona, Miša) baš kao i na MDP 2008. što nije niti blizu onoga broja od 18 planinara koliko nas je bilo 2010. godine.
Recimo još samo da nam je bilo lijepo, da smo dočekani domaćinski i sa svim počastima (čitaj toplinom koja izbija iz srca, iz duše, iz vatre i nekoliko uzastopnih kazana sa čajem, grahom, kobasicama.). Trpeza je bila prepuna ukusnih pripravaka svih vrsta i veličina i okusa, a kako bismo čitatelje poštedjeli zazubica i vode iz usta – nećemo više o ukusnom dočeku, dobrom raspoloženju i pozdravnom govoru na startu. 🙂
Pohod je potrajao 5 sati, druženje i više od toga, a zahvaljujući brzohodačima na čelu kolone neki od nas su promašili izvor Orljave i završili na vrhu Javorovica – 912 m/nm gdje smo u pola sata uživali u svim godišnjim dobima na mrkom Psunju.
Ako sa nama niste bili – nama je uistinu žao – znajte da se jedino dolaskom na MDP 2012. možete iskupiti. 😉 A do tada uživajte (makar virtualno) u ovom veličanstvenom pohodu u fotkama naše Iv.
Miša Nicinger
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
