Panonski mornari
06.02.2011.
Ako do sada niste naučili vezivati niti jedan ozbiljniji čvor tipa “osmice”, “prusik”, “lisice”, “ambulanti”, “lađarac”, “bulin” i mnoge druge što planinaru život znače – pravo je vrijeme da to učinite. Ne zato što živimo i radimo na dnu bivšeg Panonskog mora, koje se ako niste znali protezalo od Beča do Zagreba, opasno približilo Banja Luci, okružilo Beograd, poplavilo Arad, Bratislavu, Budimpeštu, Satu Mare, veći dio Mađarske i pola Rumunjske, nego zato što svaki planinar predstavlja potencijalnoga spašavatelja u nevolji!
Osim toga ako se uskoro dogodi veliki potop znanje možete iskoristiti za plovidbu Panonijom i lovom ribe koju ćemo prodavati Austrijancima, Česima, Slovacima, Bosancima, Srbima, Rumunjima i Slovencima. 🙂 Dobro, dobro davno je to bilo. Prije 10 do 20 milijuna godina, ali što je to naspram vječnosti!? Danas su malobrojne Šapice (komada 2), prekobrojne Lisice (komada 3), skupa sa Virovitičankama (komada 2), Požežanima (komada 3) i Našičanima (komada 3), kao i mnogo puta prije prošetali po plićacima Panonskog mora, gdje su džinovske kornjače za vrijeme oseke sunčale oklope, a opake morske nemani presretale neiskusna jata riba. Nismo mi planinari na pohodu slavonskom gorju kako se obično misli i raspravlja – a to ne! Mi smo tek ponizni šetači po morskom dnu, odnosno ronioci na suhom kojima je more isparilo u vidu magle, poput onih siromaha na obalama Aralskog jezera. 😉
I znate što? Uopće nije važno jesmo li danas ronili i planinarili po hridima Papuka, Krndije ili Psunja, važno je da smo uživali u prvim znacima ranog proljeća, u azurno plavom nebu, u blještavilu naše jedine prave zvijezde, koja ima sjaj što nikada ne blijedi, poput onih iz Super talenta, uživali smo u reskom i nadasve friškom zraku, vidjeli visibabe, kukurijeke, jaglace, netom procvali drijenjak, gazili po pola metra snijega, padali na guzicu i druge organe…
A vi dragi čitatelji? Što ste vi radili dana gospodnjeg 06.02.2011. godine? Pa niste valjda opet pušikali, pijuckali, grickali, spavali i buljili u čarobnu kutiju prepunu laži, utaja i pronevjera!? Nadam se da ste mrdnuli svoje guze, razbili jedan ili dva tromba u svojim nabreklim žilama i barem koji minut uživali u ovoj našoj jadnoj i napaćenoj ali zato lijepoj i koliko-toliko slobodnoj domovini.
Dragi prijatelji mornari vidimo se ponovno na dnu mora. Slike su kao i uvijek u našoj galeriji.
Panonski mornar
Miša Nicinger
