Novogodišnji pohod 2011.
01.01.2011.
Dragi & mili planinarski prijatelji, lijepo je piti i žderati, ali je daleko zdravije i zanimljivije planinariti u dobrom društvu. Pivopije se vjerojatnio neće složiti s maloprijašnjom konstatacijom, no to ionako nije važno, jer se samo drva slažu. 😉
Navodno se po prvom danu Nove godine može zaključiti kakav će biti ostatak. Ako ste prvoga dana ostvarili “full contact” s partnerom, bili na pohodu, dobro papali, družili se, bili raspoloženi i veseli, velika je vjerojatnost da će vam i ostalih 364 dana biti ispunjeno sadržajima od kojima se pivopijama diže kosa na glavi. Ma nemam ja ništa protiv piva, samo me nervira ona glupa reklama – “sve je bolje u dobrom društvu” jer imbecil koji je to smislio nema pojma o smislu života, a još manje o “dobrom društvu”.
Šapice su u manje više standardnoj postavi (sve prvotimci): Jasna i Ivan iz Višnjevca, Robert, Draženka, Ivona i moja malenkost plus dva vjerna čovjekova prijatelja, kuja Dvina i pas Buba. Draženka (naše gore list) nije do sada planinarila osim šetnjica po Samoborskom goruju i muvanja po Sljemenu. Za ovu prigodu posudila je od krmeljave Šapice Jasne štapove i gamaše kako bi nam se pridružila u 5-satnom pohodu plus stanke i kobasice na Nevoljašu. Da, da, pauze dulje od 5 minut ne brojimo u pohod.
Ih, pih samo 5 sati! Šapice kako vas nije sramota!? Pa nije… Valjda zato jer mi sutra opet idemo Papukovati. A vi dragi čitatelju? Koliko ste hodali danas? Koliko ćete hodati sutra? Tako smo i mislili, vi ste malo doručkovali, pa malo gledali TV, pa ste malčice grickali prasetinu, krumpire i kolače, onda ste se ispružili do 17:30, zatim ste malo večerali, gledali dnevnik od čega su vam okice postale teške, jako teške… 🙂
Krenuli smo sa početnih -5.5°C da bi nadomak Papuka temperatura pala na -9°C. U Slatinskom Drenovcu smo oformili konvoj (VT, SL, OS) i krenuli u proboj zavojitom državnom cestom koja više podsjeća na makadamsku cestu. 🙂 No dobro, iako se radi o “kaldrmi” cesta je čista i prohodna, samo na nekoliko mjesta ima od 5-10cm leda u duljini od 5-6 metara, a tek na rijetkim dionicama debelog ledenog pokrivača ima u duljinama od cca 30-50 metara. Zima je pokazala svoje zube (ak’ je zima nije lav – ne boji se tko je zdrav).
I dok brojna klijentela na Jankovcu mirno spava, naša mala družina kreće Sokolinom na Ivačku glavu. Temperatura ugodna, pojavljuje se sunce, usponjemo se… Na Ivačkoj na dočekuje plavo nebo, oblaci su duboko i daleko ispod nas, grije nas zubato sunce, uživamo u prvom ovogodišnjem usponu… Upis, fotkanje, uništavaju se prvi sendviči, a zatim krećemo na Nevoljaš. Zbog sutrašnjeg pogona odustajemo od Koprivnatog brda iako je malo falilo da ga pregazimo, osvojimo i obuzdamo. 😉 Smirili smo tenzije i odglavinjali do Cigine logorske vatrice.
Da, dobro ste čuli. Cigo je u tajnom dogovoru sa Ivonom upriličio doček na Nevoljašu, gdje smo svi naboli svoje kobasice (neki i slaninu) na štapove i zarotirali ih iznad vrućeg žara. Bože mili kakvo je to prežderavanje bilo! Kobasice svih vrsta i fela, slanina, francuska salata, nekoliko vrsta kruha, čaj, kava i druge sitnice. Cigo majstore! Ali to nije sve, a to ne. Cigo nas prati do Jankovca i organizira pravi mali ISPO u kojem bauljamo malo lijevo, malo desno, malo strmoglavo čime smo dodatno začinili ionako lijepi pohod. Hvala Josipe Ciganoviću. 😉
Na Jankovcu cugamo čaj, kavu, mineralnu, gnječimo limun, dok pojedine Šapice štambiljaju svoje SPP knjižice, a zatim krećemo na oktansim parama u civilizaciju.
Papuče dragi, doviđenja, mirno spavaj, doći ćemo opet da te mazimo, pazimo i pregazimo.
Fotke su kao i uvijek možete pogledati u našoj fotogaleriji.
P.S. Ivona kaže na telko počinje Hong Kong, valjda je mislila King Kong. 😉 Idem ja napisati još jednu priču za www.qrz.com.hr (novi radioamaterskio portal, ujedno i novi MIDNEL-ov projekt) koji od jučer svakodnevno izlazi…
Miša Nicinger
