ISPO na 35. Sletu planinara Slavonije i Baranje
Okupljamo se u malom i nadasve slatkom slavonskom selu Mitrovac, koje se nalazi u neposrednoj blizini Kutjeva. Nepregledni vinogradi okružuju selo i pripovjedaju posjetiteljima da se nalazi u zoni gdje nastaje sirovina za “vatrenu vodu” tj. vino i žesticu.
Naši su domaćini PD Vidim iz Kutjeva skupa sa Mitrovčanima upriličili svečani doček, parking, piće dobrodošlice, živu glazbu, razglas za govoranicije, wc, šator i svašta nešto, osmislili dvije staze (kraću i dulju), kasnije ručak, zabavne igre, ples i sve što ide uz ovakove skupove. Čestitke domaćinima, posebice gosn. Antunu Korenu na lijepom dočeku i svekolikoj organizaciji. Poslije pozdrava sa curama i dečkima iz Belišća, Požege, Daruvara i Novske, stapamo se u bezličnu masu i krećemo jedan dio sa SLET-ovcima gdje sklapamo nova privremena poznanstva među nekoliko stotina okupljenih izletnika i planinara. Koristim prigodu da pozdravim Suzanu Nemet iz Slatine koja bi mogla biti naša buduća Šapica. 😉
Neka nam naši domaćini oproste ali ISPO-vci nisu obični, a niti normalni planinari stoga nismo vidjeli niti probali ništa od onoga što su pripremili nama u čast jer smo cijeil dan hodali, hodali, hodali, a kad smo krepali od umora, nastavili smo hodati, hodati i hodati. Ovo je prvi ISPO u povijesti koji je okupio čak 19 planinara. Većina je znala što ih čeka, a dobar dio novopridošlica je hrabro krenuo na pohod koji obično potraje nekoliko sati dulje no što se prvotno isplanira.
Ekipu čine: Ivan, Jasna, Helena, Lojza, Cigo, Dražen, Branka, Žare, Marina, od Roginog kamena Gabrijel, Seifert, Marko, Ivan Dolovski, Darko Dolovski, Ujvari Stjepan, Dario Valjak, Đuro Bićanić, Mišo Doboš i na kraju moja malenksot. Manje više stalni postav plus dečki koji nisu znali što ih sve čeka. 😉 Poslije 4 sata i 45 minuta pohoda od početnih 19 članova ostalo nas je 12, a poslije 6 sati i 30 minuta pohoda ekipa se svela na: Cigu, Seiferta, Branku i Žareta – na čemu im možemo samo čestitati jer su hodali oko 8 sati.
Na križanju Rogin kamen – Lipe i Mlaka – Mitrovac napuštamo SLET-ovce i krećemo silovito nebili pokorili planinu. Na usponu proljevamo hektolitre znoja i stižemo do SPP-a i 760m visoke točke Lipe odakle se može krenuti prema Kutjevu – 2h, odmorište Mlaka – 45min, lovačka kuća Dobra voda – 30min, Tromeđa – 40min, Kapavac – 2h, a tu je i vidikovac Rogin kamen na 15min. Tu na 760m nadmorske visine naši majstori Ivan i Cigo popravljaju i zabijaju čavle u table koje su pale na zemlju – svaka im čast!
Na vidikovcu Rogin kamen čeka nas Gabrijel iz Našica i slijedi prva zajednička fotografija, a zatim cijelim putem grickamo kupine kojih ima kao priči, a priči nikada kraja… Zalihe vode nadopunjujemo na izvoru koji ima pipu u lovačkoj kući, a zatim prolazimo pokraj putokaza na kome piše Jankovac – 6 sati i 30 minuta. To je ruta! 🙂 Kasnije nailazimo na putkaz koji kaže: Jankovac – 4h i 30′, Javor – 45′ i Češljakovački vis – 3 sata. Nije loše…
Usput srećemo dečke iz Velike, PD Mališćak i hitamo dalje potokom do planinarske kuće Šaševo, ručamo, a upis u planinarski dnevnik povjeravamo najmlađoj od nas Heleni. 😉 Poslije toga slijedi pakleni uspon na Javor, pri čemu lipti znoj iz svih znanih i neznanih pora na koži. Ubrzo nas negdje u šumi dočekuje Miro i 7 planinara uskače u terenca i slavodobitno sa upaljenim sirenama i rotacionim svjetlima odlaze u civilizaciju, nošeni oktaniskim parama.
Na visini 712m – Javor, slijedi druga zajednička fotka, a poslije nekog vremana nas napušta Gabrijel iz NA. Hodamo još puno, puno i uskačemo u terenca kojim nas Niki Lauda vozi do Mitrovca. U prašini ostavljamo maratonce (Cigo i Seifert) i našu Brankicu i Žareta. U Mitrovcu se ekipa već dobrano “zabavila” i umorila od silnih igara, pa pozdravljamo rijetka poznata lica poput gospodina Drage Mikela – 9A2XF i polako krećemo do par stotina metara udaljenog parkinaga.
Zahvaljujemo Mesiću na logistici i osvježenju kod planinarske kuće Šaševo gdje nas predstavnik domaćina dočekuje i “odgovara” na sva “tekuća pitanja”.
Miša Nicinger
