Tatatatira, drugari…
Cilj današnje misije: slapovi na Velikoj Radetini
Status današnje misije: izvršena
Brojčano stanje ISPO-vaca: 6, pa 9, pa 5, pa 3 tamo i 2 ‘vamo…
Vrijeme trajanja misije: cca 7,5h
Zbog prošlotjednog prašnjavog ISPO-a, koji je neke sudionike koštao novog filtera za zrak, poželjeli smo napraviti neki đir Papukom, koji ne zahtjeva ni metra makadamske vožnje. Dogovor je pao na Veliku Radetinu i slapove, koje je dio naših Šapica zimus bezuspješno tražio.
Sa Višnjevčanima zakazujemo susret u Slatinskom Drenovcu, a noć prije polaska, javlja se i Davor (Pž) – on, Cigo i Lojza čekat će nas na Mrcini, pa idu s nama. Skitamo Papukom već više od godinu dana, al nikad nitko Mrcinu nije spomenuo, gdje li je to? Guglaj, traži po karti, al bez uspjeha. Tek danas saznam da je “Mrcina” općeniti naziv za “reljefnu izbočinu” koja planinarima stvara probleme, te da Mrcina na Papuku ima preko nekoliko 🙂 .
U Drenovcu nas čekaju Ivan, Jasna, Vlasta i njena prijateljica Martina, kojoj je današnji pohod bio vatreno krštenje, i točno u 10 krećemo put Starog Druma. Klak danas zaobilazimo, ali svratili bi i do njega, da smo znali da nam je Cigo jučer tamo ostavio pisanu poruku… Hitamo do Mrcine, gdje nas čeka ostatak ekipe. Brojčano stanje naglo se popravlja, sad nas je 9, a od toga 2/3 nikada nisu kročile putem prema Rustu i Velikoj Radetini.
Dio staze kojom idemo, poklapa se sa JJPP-om, tj. Jubilarnim Jankovačkim Planinarskim Putem. Markacija ima svakojakih, od onih prastarih, koje se još jedva naziru, do lijepih i svježih, ali uz Cigu i njegovu kartu “metar sa metar” dimenzija, nema šanse da zalutamo.
[ad#utext]
Nismo imali neki posebno zacrtani smjer kretanja, osim glavnog cilja, tj. slapova, tako da smo putem, u letu, dogovarali kuda bi mogli sad 🙂 Između spusta po grebenu Velikog razboja i spusta do Velike Radetine a zatim uspona na Gaborovicu, biramo, pogađate, ono teže. Nakon prelaska potoka Velika Radetina, i dolaska na tromeđu u podnožju Jarcodera, ekipa se raspada 🙁 . Ispred nas je kratki ali strmi uspon do Gaborovice, pa Lončarići odustaju i opredjeljuju se za laganu šetnju makadamom do slapa, kojih 3-4 km niže. Žao nam je što odlaze, ali obzirom da je Martina prvi put na planinarskom pohodu, ukoliko pretjeraju sa satnicom, mogao bi joj to biti i zadnji put. Uostalom, teško je i za očekivati da bi netko neupućen, mogao tek tako uhvatiti ritam sa ISPO-vcima.
Uspon do Kolca je kratak ali žestok, prvih par stotina metara. Sam vrh, koji svojom visinom od 778m nadmašuje i slavni Lapjak, izgledom je tek mala, neugledna i grmolika površina 2x2m gdje smo se jedva nagurali za potrebe fotografiranja.
Već je 13:40 i pomalo nam se želuci bune, vrijeme je ručku, kojeg upriličujemo u podnožju Kolca. Detaljno proučavamo mega-kartu, i bacamo se u potragu za starim putem, koji bi nas trebao voditi Gaborovicom, do neke pogodne prosike za spust na slap. Na mjestu gdje smo se trebali odvojiti, Cigo spominje kako je Rust “evo tu, niti 10 minuta odavde”, pa mi, jednoglasno, izjavljujemo “Idemo, kad smo već tamo blizu”. Davor naknadno dodaje živopisnu usporedbu “To ti je kao otići u New York, a ne posjetiti Los Angeles!” 🙂 Slijedi nam brzinski posjet Rustu, fotkanje, žigosanje, upis u knjige, i povratak do križanja. U međuvremenu javljamo ostatku ekipe na Slapu, da nas ne čekaju, jer tek sad nam dolazi ISPO dio pohoda, bez markacija po Gaborovici, u potrazi za prosikom.
Ma, da ne duljim, uz onu već prije spomenutu mega-kartu, nismo mogli pogriješiti, sve i da smo htjeli, pa oko 16:10 silazimo na makadamsku cestu nekih 500m prije Slapa. Sam slap je 20ak metara niže od ceste, i nema nekog pristupačnog puta. Ivan nam je javio da su vidjeli marakcije koje od podnožja prije velike krivine vode uz sam potok do slapa.. Mi 
ih nismo opazili… Možda zato što smo bili okupirani Malim ljudima i Velikim razbojem. Veseli trio, Cigo, Lojza i Davor, napuštaju nas u velikoj krivini, i vraćaju se na Jankovac preko Velikog razboja, a Miša i ja produžujemo makadamskom cestom još 4-5km do asfaltne ceste Slatinski Drenovac – Pušina. Zadnjih 20 min gazimo cestom i prisjećamo se našeg prve, neuspješne potrage za Klakom, kada smo zapravo išli cijelim putem kanjonom Male Radetine, umjesto po Starom drumu 🙂
Za dio ISPO ekipe koja nije mogla biti s nama, a i za sve vas ostale, pripremili smo Galeriju fotografija, pa bacite pogled.
Ivona L.
[ad#vijesti]