Papučki jaglaci 2010.
21.03.2010.
Iz godine u godinu i tako čak 28. puta (svaka im čast) održavaju se turbo popularni i nadaleko poznati Papučki jaglaci. Zahvaljujući našoj izvrsnoj ekipi iz Pleternice, Alilovića, Požege, Velike i okolice, uspjeli smo vještim manevrom izbjegnuti gužvu koju napravi oko tisuću planinara i mnogobrojni izletnici, te smo sa odabranom 14-ero članom ekipim zbrisali na ISPO prema Koprivnatom brdu – 852 m/nv.
Ovoga puta ulogu “otate” i “omame” preuzima Josip Ciganović – Cigo, glavom i bradom. Cigo se u ulozi vodiča snašao jako dobro i sa preciznošću švicarske urice, pa je pohod prvi puta u povijesti trajao 5 sati i niti minuta više. Što Cigo obeća, to Cigo ispuni, a ne kao neki tamo koje nećemo imenovati, što nam najave 6 sati, a zatim hodamo 9 sati i nešto sitno minuta. 😉
Ekipa mala ali sjajna i k tome više no skladna, milina ih pogledati: Josip Ciganović, Gabrijel Damjanović, Jurica Razumović, Željko Krsnik, Ruža i Željko Petrović, Nikolina Mudri (13. godina), Katarina Smud, Marko Svjetličić, Melisanda Lujić i Zdravko Ećimović (ex. 9A6NZE), Vanja Kotur, Ivona Lozić i moja malenkost. Ali to nije sve! Iz Slatine su put Velike i 28. Papučkih jaglaca krenula čak četiri automobila, sa brojnim Šapicama i fotoamaterima iz FVK Slatina: Antonija, Željko, Jasna, Snježana, Rada, Ena i njezin dečko i četiri simpatične curice od kojih poznajem samo Unu i Iskru. Sve u svemu bilo nas je, možemo slobodno reći priličan broj.
Kad se gužvanjac na Veličkim livadama malo prorijedio, krenuli smo jednim dijelom prema Lapjaku i ubrzo sustigli umorne izletnike koji kao da nikada u životu nisu hodali dulje od 10 minuta. 🙁 Srećom uskoro smo produljili na ISPO i dok su ostali učesnici manifestacije nastavili lijevo i desno prema Lapjaku ili Jankovcu, mi smo krenuli pohoditi planinu nemarkiranim stazama koje samo Bog sveti, Miro, Cigo i Sadik poznaju. Drugim riječima uputili smo se prema Padeškom visu i Koprivnatom brdu (bravo mi).
Recimo nekoliko riječi o ruti koju smo danas pohodili. ISPO je krenuo iz Velike Šulerovim putem do prijevoja s kojeg smo se spustili na cestu Velika-Jankovac i nastavili prema vrhovima Padež, Padeški vis i Koprivnato brdo. Poslije stanke za ručak, uslijedio je spust na Anđinu kolibu, Nevoljaš, Podlazje, Kamenolom Tisovac i na kraju Velika.
Tijekom pohoda pratila nas je promjenjiva klima po sistemu red mesa, red slanine, točnije malo sunca, puno vjetra, malo oblaka, puno snijega, malo spust, pa malo uspon i tako nekoliko puta. Putem smo susreli jednu žabu, dvije srne, brojne jaglace, šafrane, visibabe i kukurjeke, te preko nekoliko dragih i poznatih lica: Sadik i Emina iz Požege, Slavko iz Daruvara, Branko i Tomislav iz Gazija, Neda i naj planinar svih vremena Rački Antun iz Osijeka i brojni drugi…
Neću duljiti ovu priču, nije da nemam što reći, već su se lijepo zahvaliti ekipi na ugodnom druženju i reći do novog susreta sa vama, ostajte nam dobri i nasmijani.
Ne zaboravite baciti pogled na našu fotogaleriju u kojoj uvijek ima lijepih i nadasve simpatičnih fotografija sa pohoda.
Dodano (25/03):
Iako svojom visinom spada u malobrojne papučke vrhove iznad 800m, Koprivnato brdo (852m) zasad još nije obnovljeno markacijama, niti postoji kakva crvena tabla koja bi upućivala da se do tog vrha uopće može popeti (zanemarimo stare markacije jer su jedva, jedva vidljive i to na svega 2-3 mjesta). Nakon ovog ISPO-a, Šapice su zaključile da od sada u povratku s Ivačke na Anđinu kolibu, obavezno pohode i Koprivnato brdo. Time se izbjegava hod po vojnoj cesti, a sam povratak čini zanimljiviji i teži (zašto bi hodali po ravnom, kada se možemo uspinjati na okolne vrhove).
Miša Nicinger
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
