21 km po blatu i kiši
14.09.2014.
Video se upravo podiže, fotke su obrađene i spremne, a ja sam u međuvremenu vozio još 25km na biciklu. 😉 Da nije bilo kasno i hladno (15°C) vozio bih standardnu dnevnu rutu od 43km. 🙂 Sada imam točno 14 minuta da napišem priču…
Prije svega u ime svih nas iz Osijeka, Jakšića i Slatine moram zahvaliti domaćinima iz Voćina na pozivu i izvrsnom pohodu – hvala Zdravko!
Startali smo iz centra Voćina pokraj nabujale Voćinke s kojom se ovih dana nije šaliti, iako nastaje nekih par stotina metara uzvodno od dva mala potoka, kojima sam zaboravio ime. 🙁
Isprva krećemo 10% usponom, poslije čega se izmjenjuje red laganice, pa lijep pogled na stari grad iznad Voćina, pogled na Voćin i napokon uspon od cca 45% koji vodi na treći najviši vrh Papuka – Točak 887m/nv.
S obzirom da smo po iznimno skliskom terenu uspješno osvojili veći broj osamstometraša – red je da ih spomenem: Lom – 887m/nv, Bilo – 847m/nv i Visoki vrh – 807m/nv.
Trinaesteročlanu ekipu iz 3 slavonske županije čine: Nedeljako, Slaven, Dalibor, Ilija, Ivan, Jasna 1, Vesna, Jasna 2, Miroslav, Zdravko, Joza, Mirjana i moja malenkost. Ispričavam se Mirjani što je nisam upisao na “Točku” u upisnu knjigu. Predugo sam se borio sa mravima, a ni glad, a zatim i fotkanje mi nije pomoglo u koncentraciji… 🙁
U galeriji fotografija možete vidjeti da je gljiva bilo kao poslije kiše, koja nas je dobro oprala na povratku i dodatno raskvasila ionako blatnu, i vrlo sklisku podlogu. Padova je bilo na sve stane, padala su trula stabla po glavama sudionika, no sve je prošlo sa smiješkom i iznimno dobro raspoloženju.
Usudio bih se reći u raspoloženju i atmosferi koje samo planinari znaju i umiju stvoriti u takoreći nemogućim uvjetima. No živi bili pa nam se jedno pridružili i shvatili kakav poseban duh vladu u ovakvim skupinama.
Moram još nešto primijetiti – dugo, dugo vremena na planini nisam vidio pljoske sa rakijom i ostale gadosti na pohodima, a to je uistinu nešto za pohvaliti i istaknuti. Sve je manje pušača ali zato sve više viđamo čokolade i druge slatkiše kojima se svi radujemo, a samo nam rade štetu u obliku masnih naslaga. 🙁
Imali smo malo niskih oblaka ili visoke magle, mrvicu sunca, nešto kapanja H20-a sa lišća, doobaar pljusak, puno blata, ali još više druženja, priče, smijeha i zabave.
Ako ste štucali i neka ste! Sa svima smo ispirali usta i sve vas virtualno dotaknuli. Neke i više puta… Tko vam je kriv kad se niste udostojili pojaviti na startnoj crti i pokazati svoje vještine na jednom od najljepših dijelova Papuka.
Npr. ja sam osobno zvao Dašu i ponudio prijevoz, sendviče, glazbenu želju, itd. ali ona ima puno posla i standardne izgovore. Osobno bih volio vidjeti mnoge Šapice, Osječane, Požežane, Našičane i Virovitičane… Možda se i to jednom dogodi, ako ne prije barem na Međunarodnom danu planina 2014. 🙂
Sve u svemu u 8 sati hoda prevalili smo 21 kilometar i više no dobro se zabavili – što i vama želimo – s nama ili bez nas.
Hvala svima na znojnom druženju i nadam se ponovnom susretu…
Miša Nicinger
