18km na 19°C
22.05.2016.
Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂
Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke izumiranja. 😉
Na startnoj crti se okupila nemala ekipa, stalnih, povremenih i Šapica povratnika. Opet najviše Osječana: Ivan, Jasna, Vlasta, Dražen, Marija, Damir, Ljiljana, Sena, a zatim i ekipa iz Požege, Slatine, Jakšića i Virovitice: Domagoj, Martina, Miroslav, Jasna, Marina i moja malenkost. Putem smo dva puta susreli Dražena (alias Mlinka) i Josipa (alias Cigo) iz Požege, a najveće iznenađenje pohoda bio je naš Miroslav iz Jakšića, koji je obećao doći barem još jednom ove godine.
Miroslave, subota je subota, ali Šapice su ipak Šapice! 😉
Napravili smo veliki lijepi krug i poslije cca 7 sati hoda sretno i veselo stigli na odredište. Liljana je napavila sjajne suhe keksiće, a u povratku smo dobili jedan pladanj krasnih slatkih i hladnih kolača (hvala slavljenicima). Mmm što smo se prežderali. Džabe smo hodali cijeli dan. 🙂
Kao i uvijek do sada, Tauberove stijene su mnoge ostavile bez daha. Tamo je uistinu lijepo, a naša mala planinarska nakupina još uvijek ima članove koji nisu bili na svim tim zgodnim vrhovima, vidikovcima i stazama koje Papuk krije odnosno ponosno pokazuje, i nesebično dijeli sa planinarima, izletnicima pa čak i mrskim lovcima & šumarima.
Kako je bilo?
A kako može biti u dobrom i uglavnom nasmijanom društvu!?
Izvrsno, znojno, zaigrano, katkada i teško. Teško!? O da! Šapice koje ne trče, ne voze bicikl ili ne idu u teretanu preko tjedna – nedjeljom na planini imaju crveno lice, a katkada i velike tamne naočale kako bi od ostatka ekipe skrili iskre koje frcaju iz očiju. 😉 Ukratko bilo je dobro sve dok se Sena i Vlasta nisu potukle oko toga koja će pozirati na jednom kamenu podno kamenoloma i tom prigodom izmijenile nekoliko karate udaraca (slika br. 160). To je bilo strašno za gledati. Straaašnooo.
Planina je ovoga puta bila: uzbudljiva, zavodljiva, mekana, podatna i topla. Oooo da! Ako nas redovito čitate onda znate da je prošli tjedan bio frigidan i nimalo strastven. 🙂
Do novog znojnog susreta sa vama, ostajte mi nasmijani, lijepi i tek malčice debeli.
Miša Nicinger
P.S.
Nešto je fotki stiglo od Dražena, a u zadnji tren sam dodao i dvije koje je snimio Cigo. 🙂
