Sretna žena

27.11.2016.

20161127_papuk_tekst

Vođeni čeličnom voljom, čvrstom rukom i lakom nogom našeg Dražena – Šapice su danas sa smiješkom na licu odradile pohod: Velika (270m/nv) > Pliš (559m/nv) > Mališćak (720m/nv) > Orahove vode > Ivačka glava (912,5m/nv) > Stari šumarski put > Anđina koliba > Nevoljaš (740m/nv) > Lapjak (667m/nv) > Tauberove stijene > Velički stari grad (452m/nv) > Velika.

Sve skupa malo više od 18 km, iako moj referentni Endomondo pokazuje uvijek koji km preko toga. Jedino smo zbog kiše, i skliskog stijenja opet preskočili tj. zaobišli “moje brdo” alias Koprivnato brdo (852m/nv) na sveopće negodovanje Tomislava koji tamo nikada bio nije… Polako Tomo, budemo išli kad padne snijeg.

Vrijeme je bilo lijepo, toplo (moš’ misliti) sa malo sitne kišice koja je cmoljila & mučila i nas i sebe. Magla je bila daleko veći problem jer nam nije dozvoljavala pogled dalje od 20-ak metara. No zato je kisika bilo i više no dovoljno. Bez obzira na gutanje istog, plitko i duboko disanje, nismo uspjeli potrošiti zalihe koje je su biljke na Papuku proizvele tijekom milijuna godina fotosinteze.

Sastav ekipe: Dražen, Dragan + pas Endi, Ivana (bez Vedrana koji se pojavio na početku i kraju u ulozi Taxi službe), Tomislav, Dobrila, Božana, Dubravka i moja malenkost niže potpisani…

Naslov priče ima veze sa našom Dobrilom koja je danas poput štreberica iz američkih filmova doživjela transformaciju iz uzorite planinarke, supruge i majke, u sretnu & nasmijanu ženu. 😉

Na samom početku pohoda, tamo prije prelaska drvenog mosta, došli su nas pozdraviti Ivan i Jasna koja je nekoliko sati kasnije pobijedila na Papupčkom ceneru, u ženskoj kategoriji. Bravo Šapice, to jest Bravo Jasna! 😉 Pa što? Mi smo Jasnini – ona je naša! Da nije šapica tko zna kakva bi joj krvna slika bila, a tek forma… Eeee.

20161127_papuk_095_papucki_cener_jasna_tusek_loncaric

Ivan je isto tako bio dobar, čak i bolji, ali kako se nije okitio medaljom – nije zavrijedio našu pozornost. Ovdje pišemo samo o šapicama i šaponjama koji pobjeđuju. 😉 O njemu kao prvom trkaču ove iznimne žene čitajte u kupusovom listu. 🙂

Što se ostalih događanja tiče…

Tko želi na Dolomite, ne mora se truditi ići tamo u zemlju oblika čizme, imamo Dolomite kod Velike. Baš fino, a jeftino. Kad nitko ne gleda možete napuniti džepove ovih zanimljivi kristala i u sigurnosti doma uživati u Dolomitima do kraja života… 🙂 Tko ne vjeruje nek prošeta Botaničkom stazom i uvjeri se.

Termometar na Ivačkoj glavi se zaustavio na +3°C no nije bilo hladno, samo malo sklisko. Susreli smo planinare iz Slavonskog Broda, Orahovice, Slatine, no svatko od njih je bio na svom zadatku. Nadamo se ponovnom susretu i druženju.

Do novog i manje skliskog, a više znojnog susreta, ostajte mi dobro i ne zaboravite se pojaviti na startnoj crti, jer zdravlje, smijeh i druženje se ne mogu kupiti novcem.

Miša Nicinger


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*