Prvi zadnjega 2016.

04.12.2016.

201601204_krndija_tekst

Šapice nisu samo naočite, lijepe i zgodne kao ovih nekoliko iz Višnjevca i drugih susjednih slavonskih gradova & sela. 😉 Naša je mala planinarska nakupina, unatoč oscilacijama članstva, koje zaboravlja doći na zajednička znojenja, prije svega sazdana od kvalitetnih kadrova s krasnim vrlinama poput: sposobnosti, snage, izdržljivosti, predanosti, pa ako baš hoćete i prepoznatljivosti.

Nema tog zaljubljenika u planine koji za Šapice čuo nije… Odavno smo izašli iz Slavonskih i hrvatskih okvira i postali EU planinarska nakupina. Kako je krenulo, možda jednoga dana postanemo i interkontinentalno tj. planetarno poznati. 😉

201601204_krndija_108

Osim što imamo lagani korak, trekkiramo, joggiramo, sudjelujemo na maratonima, cenerima, trailovima i inim trč, trč demonstracijama mišića i kardiovaskularnog sustava – mi redovito posjećujemo i sve znane i neznane skupove na Krndiji i Papuku. No na jedan poseban tj. naš način. Nije tajna da nas ne uzbuđuje glazba, cuga, sjedenje i gošćenje. Mi smo više za akciju i gerilski način ratovanja. 🙂 Svidjelo se to nekima ili ne…

Danas smo odradili oko 19km čistog hoda, posjetili dečke i cure kod Tivana, no kako većina planinara tijekom našeg posjete nije vratila sa pohoda, ručali smo na miru, a prekobrojni susreti, pozdravi i naslikavanja su izostali. Ljudikali smo sa domaćinima, klopali, popili kuhano vino i kavicu, pozdravili našeg Vinka i Cigu, pa s noge na nogu, laganini krenuli svojim putem.

Od Međe (620m/nv) do Petrov vrha (701m/nv), malo SPP-om (Dobra voda, Debelo brdo i Pjeskovi) do Tivanova (195m/nv) i Ravnog brda (473m/nv) nazad do Međe. Tako nekakako…

Pri temperaturi od prosječno 0°C pojavilo se 13 starih i nešto malo novih šapica iz otprilike pola ogranaka ili poimence: Dobrila, Božana, Zora, Ivan, Jasna, Suzana, Dražen, Marija, Tomislav, Nikola, Jasna, Svjetlana, i moja malenkost, kako bi u sreći veselju i bez znojenja u djelo sproveli tradicionalni izlet “Prvi zadnjega” na sebi svojstven način.

Izostali su: Kutjevčani, Orahovčani, Požežani, Virovitičani, a Mađari dolaze tek u subotu…

Domaćini iz HPD Sunovarat, Đurđenovac su nas standardno lijepo dočekali i počastili, neprestano brineći se za naša nepca i druga osjetila. Istovremeno nas je Krndija kao i uvijek do sada – nagradila kisikom, suhim lišćem, ledenim kristalima, krasnim pogledima, i ne odveć teških usponima.

Unatoč nedostajanju svih vas koje volimo, a niste došli – imali smo lijepo vrijeme, dobro društvo, puno smijeha i izvrsne “Mađarice” koje je spremila gđa. Vesna (mama od našeg Tomislava). Njam, njam, gospođo svaka čast imate sina za pet, a kolači su vam upravo šturmftastični. 🙂

Miša Nicinger

P.S. Zadnjih nekoliko fotki snimio je naš šaponja Dražen, a kasnije sam dodao i par od našeg Vinka i Cige, a najbolju od svih snimio je kolega fotograf i planinar iz Kutjeva (Mirko Cenbauer).

One comment

  • Dobrila

    Moram reći da su me oduševili slika Lončarića i Zore. Predobri portreti. Kristali su lijepi ali ovo je bolje. Miša samo tako!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*