Prve planinarske markacije

13.04.2009.

markacije
Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru. Očito je potrebno oko 4 dana stajanja ili nešto viša temperatura okoliša za ubrzano isparavanje razređivača i dobivanje gušće mase.

Jezičke pripreme i teoretski planovi o markiranju tekli su sasvim dobro, sve do prvog susreta sa hrapavim stablima hrasta, gusto obraslom šumom, koprivama i bodljikavim grmljem, kada smo na svojoj koži spoznali surovu stvarnosti i težinu preuzetoga posla.

Navesti ću nekolicinu problema na koje smo naišli tijekom markacija:

  • Raslinje se pokazalo izuzetno izdržljivo pa se naša mala sjekira namučila sa odsijecanjem. Sjekira odskače, ruke bride, znoj se cijedi, vrijeme prolazi…
  • Suha, ispucala i hrapava kora kod čišćenja upada u oči i za vrat i pomalo u dišne putove – i jedno i drugo i treće prilično je neugodno, morati ćemo nabaviti nove alatke…
  • pripremeNa lijepim i širokim šumskim putovima (pogodnim za druženje planinara) ne postoji niti jedno deblo na kojem bi se mogla postaviti markacija – sve je toliko zaraslo da je potrebna radna akcija širih razmjera kako bi se raskrčila šikara: bagrem, lijeska, bazga, kupina i sve druge mladice kojih ima na tisuće… Po glatkoj kori bukve boja se cijedi, a na hrapavoj kori hrasta potrebno je nanijeti višestruku premaz  kako bi se dobila zadovoljavajuća uočljivost zbog velikog upijanja boje.
  • U vinogorju i na još nekim lokacijama će trebati postaviti putokaze na zasebne stupce.
  • Ponijeli smo dva kista – jedan do pola skraćeni od 2cm i drugi od 4cm samo malo ošišan. Konstatiram da kistovi moraju biti što kvalitetniji i modificirani (skraćeni) iako za sada ne znam koja je optimalna duljina 🙁 sve u svemu dobro bi nam došla i svekolika pomoć likovnih umjetnika, koji bi ovo sigurno znali puno bolje napraviti.
  • Na pojedinim lokacijama potrebna je motorna pila, na drugima ljestve…
  • Za brži i kvalitetnijii rad potreban je koordinator koji bi izdaleka osmatrao i izdavao zapovjedi, nekoliko vrijednih čistača terena sa pilama, sjekirama i škarama za rezidbu, i najmanje dvoje za bojanje svako sa svojom bojom. Napomena: koordinator mora imati i fotografsku kameru kako bi ovjekovječio bitne trenutke i važne detalje…

markacijeUglavnom, Šapice su tijekom višesatne radne akcije napravile koliko su mogle i kako su najbolje umjele i znale. Ako nam želite pokazati koliko ste vješti i sposobni, svakako nam se javite i ne zaboravite kupiti koji kilogram jarko crvene i bijele boje, modificirati kist (komada dva), sjekiru, pilu, traktor, brata, sestru, mamu, tatu, hranu i piće i obvezni smiješak na licu, inače Vas nećemo primiti…

Ovoga puta na fotkama nema Ivone jer su mi ruke bile umazane bojom i zauzete šablonama, kistovima. Ivona je pronalazila pogodna stabla, odlučivala gdje će što biti (čitaj šefovala), rezuckala grane, fotkala i brinula se za mene na povratku doma, poput vađenje trnja pincetom. Tijekom izvođena radova, na stazi smo susreli obitelji Tanko u šetnji sa povelikim ‘psićem’, a gospođa Tanko je izrazla zadovoljstvo viđenim, te nam obećala aktivno učešće u šetnjama prigorjem. Biti će nas preko nekoliko desetaka, ako ne i više, a tako i treba biti!

Miša Nicinger

One comment

  • klkunass

    Za svaku pohvalu. drži se osnovnih pravila markiranja: 1. prijaviti namjeu markiranja Komisiji za planinarske putove HPS-a. 2. marka je u promjeru 12 cm (3+6+3 cm) 3. “pojasna markacija je samo na stablima, raslinju tanjem od debljine ruke 4. iduća marka je ne optičkoj vidljivosti od postojeće, cca 50 m osim ako je trasa logična može i veći razmak. 5. ponesite i kist od 10 mm za pisanje teksta (koji mora sadržajno biti u funkciji markiranja/ snalaženja u prostoru, nikako pisati svoja imena i sl. 6. skretanja, koja su atipična za dosadašnji smjer , označiti bijelom bojom ispod marke, 7. cca 50 m prije raskrižja putova ispod zadnje marke nacrtati 10 mm kistom bijelom bojom X, 8. najbolje je naručiti priručnik Zdenka Kristijana Priručnik za markaciste ili novo izdanje Planinarski putovi (sve u HPS.u), 9. itd. Pozdrav i najavi iduće markiranje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*