Podunavski Pješački Put 2018.

22.04.2018.

Dan sunčan, suh, topao, lijep, mirisan i pun obećanja. Šapice iz raznih dijelova Slavonije hitaju ranom zorom, na mjesto sastanka, kako bi u dobrom društvu prehodali “Podunavski pješački put” u organizaciji HPD Zanatlija iz Osijeka, i malo se družili sa svekolikim planinarskim entuzijastima. OK, mjesto sastanka je bilo malo dalje, tj. bliže (Sarvaš, Mišino brdo, tu negdje…), no pojedine Šapice su htjele ići na misu, stoga smo odlučili ekipirati se u centru Aljmaša. I bi tako… 🙂

Prije svega evo par rečenica iz Požeškog ogranka Šapica:

Nedjeljni pohod požeškog ogranka Šapica jutros je započeo mnogo ranije nego inače, čak u 6.30 sati, a završio u noćnim satima. No pjesma i oduševljenje ekipe na kraju dana bili su dokaz da se isplatilo doći u Aljmaš kako bi u organizaciji HPD Zanatlija uživali na Podunavskom pješačkom putu.

Budući da mi volimo hodati Ivan nas je ujutro poveo do ušća Drave u Dunav, a pri povratku smo se u Aljmašu pridružili grupi od oko 230 planinara. U Erdutu smo obišli kulu, uživali u pogledu, ručali, jeli fine kolače, pjevali i plesali. Pozdravili smo neka već poznata lica i upoznali nove zaljubljenike u prirodu.

U nekoliko navrata bilo nam je nezgodno objasniti tko smo – po prebivalištu: iz Donjeg Miholjca, Osijeka, Slatine i Požege, po pripadnosti društvu: Bršljan, Velebit i Vidim, a srcem Šapice.

Mirjana i Igor su nam dogovorili i obilazak podruma Vinarije Erdut. Gospođa koja tamo radi nas je vrlo ljubazno dočekala i pružila nam brojne informacije. Najviše nas se dojmila najveća bačva kapaciteta 75.000 litara i njihov vidikovac u vinogradu,

Za povratak kući odabrali smo pješačenje do Aljmaša pa je uz neke male zavrzlame naša ruta na kraju dosegla 33 km. To je najduža ruta koju su Šapice prehodale u jednom danu! A vjerujte da nakon tridesetog kilometra nije baš bilo lako zbog sunca, komaraca i prašine. Bravo za sve!

Na kraju večeri pristigla mi je poruka naše Maje: “Danas je dan planeta Zemlje, odlično smo ga obilježili!”. Vjerujem da se svi zadovoljno možemo složiti s njom. 🙂

Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji manifestacije! Vidimo se i dogodine!

Martina Šega

Prije nego zaboravim – moram zamoliti sve one koji me poznaju da se prilikom javljanja nasmiješe jer sve fotkam, snimam i dokumentiram, a zatim da se obvezno predstave punim imenom i prezimenom, i tako nekoliko puta. Znate mi lijepi i zgodni nismo baš pametni. Osim toga ja sam “sam” i jedinstven (na mnogo načina), a Vas je tako mnogo i svi ste različiti. 😉 Stvarno vas je teško upamtiti. Jbg. 🙂

Što se tiče Zanatlija… Cure su ljubazne i full cool, da ne kažem na visini zadatka. Rukotvorine, umotvorine, naslikavanje, doprinos, prilog, kuna ovdje – kuna odnje, izdaju račune, ne lažu i ne kradu. Ukratko treba im dati državu da vode! Imaju prekrasnu liju za zaštitni znak i obvezno trebaju promijeniti to obrtničko ime u životinjsko. Eto i to je rečeno. A nisu mi ni platili. Kavu sam kupio, platnenu torbu isto tako. Bilo je tu graha (lošeg kažu svi) i čobanca sa puno meseka, mekanog bijelog kruha, ‘ladne vode, piva bez pjene, žive glazbe, plesalo se, smijalo i fotkalo. Uglavnom sve za pet, jedino su im žene za seks ili sedam. 😉 I baš kako su nam i obećali, planinarima na cilju su stavili na raspolaganje autobus, i njime su vozikali ljude tamo-amo tj. na start do automobila. Ukratko nemam primjedbi, samo pohvale.

Ne znam tko je radio markacije na PPP-u (Bršljanovci ili Zanatlije) no ima uistinu maštovitih rješenja. Posebno su dojmljive marke sa bršljanom i drvenarijom u prikladnim crveno bijelim nijansama tj. bojama.

Fascinanta je ljepota rijeke Drave, Dunava i rukavaca, obale, prašume i džungle koja tamo vlada, brodava, čamaca, kućica pa čak i onaj užasan nered i povremeno prljavština koja je uglavnom posljedica poplava i neobuzdane snage vode. Svašta rijeka donese i odnese…

Na sve strane plutaju komadi drveta, leže prekrasni panjevi, ima ribe, a ima i komaraca, puno ptica i njihove pjesme, nešto žaba, velikih guštera, zmija, mirisnoga cvijeća, nešto malo domicilnog stanovništva i tijekom našeg posjeta puno planinara.

Lijepo je vidjeti kako se na svakom koraku trude ukrasiti pokazati zanmljive predmete iz povijesti, a posebno su fascinantni kipove, statue, maštovitost i iskorišavanje panjeva, trsova vinove loze za izradu raznih predmeta, životinja i sl.

Zanimljiva je i turistička ponuda, apartmani sa 3 i 4 zvjezdice, uređenost svega i svačega. Nažalost malo je ljudova tamo… Npr. Erdut je sa 2.000 pao na 400 stanovnika. Imaju lijepu vinariju i zgodne vinograde, tamo je najveća bačva sa vinom u Europi, a tijekom našeg posjeta Brankica (predstavnica vinarije) se uistinu potrudila pokazati nam i prezentirati podrum i tvrtku u kojoj radi. Nije nam preostalo drugo nego je učlanili u Šapice i očekujemo da se (kad-tad) pojavi na startnoj crti, kao i sve druge planinareke koje su uzele taj sveti simbol moje muke i truda. Medaljoni su unikatni i jako vrijedni. O da… Svi novoučlanjeni su obvezni pojaviti se na startnoj crti i znojem platiti punu cijenu učlanjenja. Takva je praksa odavnina. 😉

Mrziteljima EU poručujem da pogledaju cijene rominga. Joj! Te strahote – 61kn/MB, minut razgovora od 15 do 20 kn!!! Strašno i za pročitati SMS. Ne mogu zamisliti razgovarati po tim cijena, a tek surfati.

Šapice, su odradile približno 32km (bravo mi). To znači da smo napravili iskorak i posjetili sve što se posjetiti može. Bili na ušću Drave u Dunav, hodali PPP-om, cestom, putevima i stazama, spuštali se i penjali, družili, trčali i dakako sve dokumentirali. Tu je trag, tu su fotke i video zapis.

Ovim putem se zahvaljujem svima na ugodnom druženju, toleranciji i snošljivosti spram kamere i moje lajave jezičine, svim dečkima šaljem stisak ruke, ženama suho i svježe cvijeće, poljupce kad dođe vrijeme… 🙂

Upoznao sam mnogo lijepog svijeta, a posebno me oduševilo jedan simpatični dječarac koji se odaziva na ime Ivan. Ima pola osam godina i stvarno je momak za 10.

Brodovi na Dunavu, Rajni i Majni su tako lijepi, sve je to krasno, valovi, pljuskanje, mućkanje i bućkanje… Mutna voda, curi lova, no ja i dalje ne volem ni brodove, ni brodare…

Miša Nicinger

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*